Filatelističko društvo ZABOKY - Zabok

 

Filatelističke rijetkosti: téte-béche dvojac Sokolskog Sleta

Objavljeno: 05.04.2011, autor Ivan

Filatelističke rijetkosti: téte-béche dvojac Sokolskog Sleta
Sokolski pokret, kulturni i nacionalni liberalni pokret nastao je 1862. u Češkoj i proširio se po Slavenskim zemljama, pa tako došao i u Hrvatsku. Povodom 60. godišnjice hrvatskog sokolstva, u Zagrebu je 1934 održan veliki slet. Tom događaju u čast, a ujedno kako bi potpomogli Sokolsku župu u Zagrebu, izdan je 1. lipnja iste godine niz prigodnih maraka sa doplatom. Niz se satojao od tri marke istog motiva u različitim bojama i vrijednotama, tiskan u knjigotisku državne markarnice u Beogradu.
 
Ove marke vjerojatno ne bi pobudile osobit interes filatelista da se jedna slučajna greška nije iskrala iz ruku tiskarske kontrole. Marke su tiskane u uobičajenim arcima od 100 komada sa klišejem od 50 komada. Tokom tiskanja primjećen je krivo umetnut klišej na jednom mjestu – obrnuto – a po napisima iz literature svi takvi primjerci odvojeni su i poništeni odmah nakon što je greška primjećena i ispravljena.
 
Poštanska službenica Josipa Krušelj u Donjoj Stubici prilikom pregleda ostatka jednog arka primjetila je ovu osobinu – jedan se arak, čini se, potkrao tiskarskoj kontroli. Poznajući Jakoba Bukvića kao filatelistu, ova službenica obavijestila ga je o tom nalazu te je on uskoro postao vlasnik ovog rijetkog para. Prema kasnijem Ercegovićevu navodu, uskijedila je „pomama“ za ovom rijetkošću, „zapaprena“ nekorektnim tvrdnjama da se radi o krivotvorini. S obzirom da dvojac nije mijenjao vlasnika, cijela se stvar stišala i o neobičnom dvojcu prestalo se govoriti i pisati sve do 1950-tih godina prošlog stoljeća kada opet dobiva na publicitetu.
 
Dvadesetak godina nakon izdanja, vlasnik Bukvić pokušao je potvrditi originalnost kod domaćih atestatora no tek je Karlo Brkljačić, ispitivač tadašnjeg Zbora Ispitivača Filatelističkog Saveza Hrvatske, nakon prvotnih odbijanja drugi ispitivača, izdao atest. U malom članku u „Filateliji“ [1] objavljena je vijest o potvrdi ove velike rijetkosti. Uslijedila je rasprava vođena u navedenom časopisu o valjanosti izdanog atesta.
Vladimir Fleck, istaknuti filatelist i ispitivač, u osvrtu na objavu o izdanom atestu [2], navodi da je odbio certificirati dvojac budući da je jedan primjerak bio označen plavom bojom, što je bila indikacija o makulaturi. Ovaj podatak zanimljiv je za razumijevanje stručnog i ponajviše moralnog pristupa tadašnjih filatelista.
 
Još jedna zanimljivost opisana je u Brkljačićevom atestu: „jedan primjerak  vidno označen potezima križanja olovkom i to tako da je na licu jedanput prekrižen dok su na poleđini tri križa koja su nastala prelaskom boje s donjeg arka što pokazuje da je iznad (ispod?) ovog primjerka dva puta križan neki drugi primjerak“.
Iz ovog Brkljačićevog opisa, vidljivog na samom originalu, može se pretpostaviti kako je ova greška „preživjela“ – svaka marka sa „obrnutim“ tiskom označena je olovkom križanjem. U slijedećem koraku, službenik je tu marku izdvojio iz arka – čini se da je taj posao radio brzo i bez dodatne kontrole, pa je greškom previdio prvi takav arak u nizu.
 
Još jednom u Filateliji iz 1956. godine piše se o ovoj temi [3], ovog puta od strane samog vlasnika. Čini se da je rasprava o autentičnosti ovog dvojca bila intenzivna, tako da je iste godine napravljen zapisnik u kom je službenica pošte u Donjoj Stubici koja je našla dvojac dala izjavu o tom događaju.
Rijetkosti se ovoj zatim gubi trag sve dok Ercegović u svom članku u „Filateliji“ iz 1985, [4]. Komentirajući o pravu i pozadini atestatora da u atestu navedu da je nešto „unikat“ – upravo spomene Sokolski dvojac! U tom članku Ercegović otkriva svoju ulogu tadanjeg voditelja Zbora Isptivača, koji je Brkljačićev atest nanovo analizirao – Zbor je tada ustvrdio njegovu autentičnost, no Ercegović priznaje da nije pristao da se u nalazu navede da se radi o unikatu, zbog toga što je postojala sumnja da je negdje preživio još jedan primjerak. Trideset godina kasnije, u 1985. godini, Ercegović potvrđuje da više o tome nema dvojbe.
Ponovo se dvojac izgubio u filatelističkoj tišini sve dok prošle godine nije opet ugledao svjetlost filatelističkog dana – ovog ga je puta javnost mogla vidjeti, iako se nije radilo o nekoj izložbi. Sokolski je dvojac u prosincu konačno odlučio promijeniti vlasnika i opet uzburkati filatelističke vode! Kao jedan od udarnih lotova XV aukcije kuće Barac&Pervan [5], prodan je 5. prosinca uz „završni udarac aukcijskim čekićem“ na razini od 2.850 €.
 
Vrijeme je raščistilo sve dileme oko unikatnosti ovog dvojca, nakon uspješne aukcije Barac – Pervan 2009 činilo se da je ostala dilema kad ćemo ga ponovo vidjeti u javnosti, na kakvoj aukciji ili izložbi. Taj ponovni susret dogodio se vrlo brzo – u prestižnoj aukciji „Rarities of the World“ 21. svibnja 2010. kuće David Feldman, našao se i ovaj unikatni par koji je uz Brkljačićev i Ercegovićev atest u međuvremenu dobio i Veličnovićev. Par je ispravno predstavljen kao unikat, i jedini tete-beche par kraljevine Jugoslavije.
 Autor teksta Dario Filjar iz Zagreba
Izvori
(1)   „Unikat kod maraka stare Jugoslavije“ Jerko V. Colić, „Filatelija“ 4/1956, str 74.
(2)   „Unikat kod maraka stare Jugoslavije“ Ing. Vladimir Fleck, „Filatelija“ 7-8/1956, str 160
(3)   „Unikat kod maraka stare Jugoslavije“ Bukvić Jakov, „Filatelija“ 11/1956, str 218
(4)   „Naši problemi i nazoviproblemi“, Velimir Ercegović, „Filatelija“ 7-12/1985, str 14-15
(5)   AUKCIJA XV Filatelija – Katalog Aukcijske Kuće Barac&Pervan, 2009
(6)   Rarities of the World & Important Collections – aukcijski katalog David Feldman, 2010.
 

Dizajn i programsko rješenje: ČuBraD