Filatelističko društvo ZABOKY - Zabok

 

Inverted „JENNY“ 24c

Objavljeno: 27.11.2011, autor Ivan

Inverted „JENNY“ 24c
Prema pričanju Caroline Robey, njezin suprug William je uvijek bio sretne ruke. Tada 29-godišnjak, William je pristojno zarađivao kao blagajnik u W.C. Hibbs Company u Washingtonu DC. Kao aktivni filatelist, nestrpljivo je iščekivao svako novo izdanje američkih poštanskih maraka, pa tako i novo izdanje avionske poštanske marke, koja je izašla 13. svibnja 1918. godine. Distribucija te poštanske marke obavljena je na vrijeme, tako da je slijedećeg dana u Washingtonu marka bila dostupna na pet lokacija.
Poštanski ured u New York Avenue bio je najbliži Williamovom uredu, tako da se William 14. svibnja 1918. godine, dakle drugog dana važenja marke, tamo uputio kupiti arak nove avionske marke. Prije toga William je svratio do banke i sa svog računa podigao 30 $. U poštanski ured u New York Avenue William je prvi puta došao oko podneva, no nije uspio kupiti marke kod službenika s kojim se zbog toga blago posvadio. Prema nekim infomacijama, isporuka dodatnih maraka očekivala se tijekom popodneva tog dana, tako da se William vratio popodne. Iako je u službi bio isti poštanski službenik, ovaj puta je maraka bilo i William Robey je zatražio jedan arak. Prema Williamovom svjedočenju, „službenik je rukama posegnuo ispod šaltera, izvukao cijeli arak, .... i srce mi je stalo. Bio je to arak obrnutog tiska aviona!!“ Bez trunke oklijevanja William je službeniku platio 24 $ za taj arak. Zatražio je da mu službenik pokaže još neke arke nadajući se da će se naći još araka s greškom. No, svi ostali arci su bili ispravni. Kasnije je Willam pričao da mu nije jasno kako bi platio druge arke čak i da su bili s greškom, kad je u džepu posjedovao samo još 6 $. Treba znati da te 1918. godine 30$ i nije bio malen novac.
Samim time što je William Robey tražio da pogleda još araka, poštanskom službeniku je postalo sumnjivo. Malo bolje je pogledao sve arke i odmah shvatio što se dogodilo. Brzo je zatvorio šalter te svojim pretpostavljenim javio o događanjima. William Robey je svratio do drugog poštanskog ureda, tamo pregledao sve postojeće arke nove avionske marke, no i tamo su svi arci bili ispravni. Nakon toga se William vratio u svoj ured, gdje se pohvalio svojim kolegama. I poznati slijed događaja se pokrenuo.
 
Sutradan je Washinton Post na prvoj stranici objavio vijest o uspostavljanju nove poštanske usluge avionske pošte, a na slijedećoj stranici je objavljena vijest kako je William Robey kupio arak te nove avionske marke s avionom otisnutim naopako.Pretpostavka je tada bila da je avionska marka 24c Jenny tiskana u tiskarskom arku od 400 maraka, pa se procjenjivalo da trebaju postojati barem još tri šalterska arka s istom greškom. No, ta procjena je bila netočna, jer su po dojavi poštanskog službenika iz poštanskog ureda u New York Avenue poštanski inspektori u svojim pretraživanja ostalih poštanskih ureda pronašli još 8 !!! araka s greškom. Ako je ta informacija točna, znači da je postojalo ukupno 9 araka s greškom, a to ne odgovara formi tiskarskog arka od 4 šalterska arka. To bi značilo da su pogrešno tiskana ukupno 3 tiskarska arka, a to bi dalje značilo da je trebalo postojati ukupno 12 šalterskih araka s greškom. No, pretpostavka o tiskarskom arku od 400 maraka nije točna, jer je marka „Jenny 24c“ tiskana u arku od 100 maraka, dakle šalterski arak je bio ujedno i tiskarski arak. Treba napomenuti da su poštanski inspektori vršili veliki pritisak na Williama Robeya tražeći da vrati arak s greškom poštanskoj administraciji. Priča se da su čak prijetili i sudskim progonom. Nemojte zaboraviti da su u američkom društvu savezni poštanski inspektori u rangu saveznih policijskih inspektora sa vrlo sličnim ovlastima, samo u drugom kriminalnom djelokrugu, jednako su opremljeni i naoružani i imaju pravo hapšenja i sprovođenja (nekoliko je poznatih američkih filmova u kojima se pojavljuju poštanski inspektori: obično u slučajevima zlouporabe poštanskog prometa uz otuđenje identiteta, prijevare s karticama i bankovnim čekovima koji se korisnicima dostavljaju poštanskim putem). No William Robey nije popustio prijetnjama i arak s greškom je ostao u njegovom vlasništvu. Interesantna anegdota vezana je i uz šalterskog službenika koji je arak prodao. Na kritiku poštanskih inspektora da je morao prepoznati krivo tiskani arak, službenik je vrlo ležerno odgovorio: „.... pa kako. Do sada u životu nisam vidio avion! ...“
 
Samo postojanje cijelog arka s greškom bila je velika senzacija, ali i velika sramota američkoj poštanskoj administraciji. Poštanska administracija je pokrenuLa mjere da se slična greška ne može ponoviti. Istovremeno je William Robey pokušavao avoj arak prodati po najvišoj mogućoj cijeni. Ne znajući kakva je situacija sa postojanjem daljnjih grešaka, William Robey nije ni pomišljao čuvati arak i čekati eventualni porast cijene. Bojao se mogućnosti da se pronađe veća količina greške pa da cijena počinje padati.
 
Tijekom slijedećih dana dogovarala se prodaja arka „inverted Jenny 24c“ marke. Da bi osigurao što bolju prodajnu cijenu, William Robey je otputovao u New York. Eustice B. Power iz ureda Stanley Gibbonsa u New Yorku prvi je ponudio 250 $. Hamilton F. Coleman, također značajni filatelistički trgovac, u prvom trenutku je ponudio 500 $. Tvrtka Scott Stamp and Coin Company predlagala je Robeyu komisijsku prodaju, na to Robey nije pristao. John J. Klemann iz Nassau Stamp Company ponudio je 2.500$.
Nakon što je osobno pregledao arak s greškom Percy Mann je ponudio 10.000$. Uvaženi trgovac Eliot Perry je kao agent senatora Ernesta R. Ackermana, tada jednog od najvećih filatelista svog vremena, odmah po objavi nalaza stupio je u kontakt s Williamom Robeyem i pokušao osigurati pravo posljednjeg izbora, tj. pravo da na svaku ponudu može predati kontraponuda, no nije uspio. Čak je jednostrano poslao Williamu ovjereni certifikat o takvom dogovoru, koji je William vratio uz obrazloženje da ne želi takvu obvezu. Već umoran od neuspješnog nuđenja prodaje, a razočaran nezainteresiranošću trgovaca ili glumom nezainteresiranosti s ciljem smanjenja cijene rad vlastite veće dobiti, William Robey je pokušao stupiti u kontakt s pukovnikom Edwardom H.R. Greenom, poznatim kolekcionarom multimilionerom, no pukovnika Greena nije bilo. Već spreman vratiti se u Washinton 19.svibnja 1918. godine Robey je svratio do Eugena Kleina, poznatog trgovca i aukcionera. Klein je znao za ponudu Percy Manna od 10.000 $ i zatražio je Williama Robeya da izrazi svoju cijenu za koju bi prodao arak. Na izjavu da neće prihvatiti ponudu manju od 15.000 $, Klein pristaje uz opciju da može odustati ili konačno potvrditi svoju ponudu do 15:00h slijedećeg dana. Slijedećeg dana Klein u telefonskom razgovoru s Robeyem provjerava važenje dogovora od prethodnog dana te svoju ponudu potvrđuje preporučenim pismom. Točno tjedan dana nakon kupovine arka „inverted Jenny 24c“, dakle 21. svibnja 1918., William Robey prodaje arak za 15.000 $. Prema kasnijem svjedočenju Williama Robeya, „točno u podne arak je isporučen Kleinu u njegovom uredu u Philadelphiju, gdje je predan potvrđen ček na 15.000$. Tako je u roku od tjedan dana arak kupljen za 24$ donio dobit od 14.976 $.Arak je mogao biti prodan i za veću cijenu: tijekom važenja opcije ponude Kleina Robeyu se ponovno javio Eustice B. Power, isti onaj koji je u početku ponudio 500 $, i ponudio 18.000$. No, tu ponudu je Robey odbio jer je obećao posao Kleinu. Da je Klein odustao od svoje ponude od 15.000$ arak je mogao biti prodan za 18.000$. Interesantno je da je Klein, prije nego se sreo s Robeyem, dogovorio poslovno partnerstvo sa Percy Mannom i Josephom Steinetzom za kupovinu arka, s dogovorom o podjeli dobiti. Isto tako, Klein je 20.svibnja odmah po osiguravanju prava kupovine arka dogovorio prodaju arka pukovniku Greenu za 20.000$, istom onom Greenu koje Robey nije uspio kontaktirati tijekom svog boravka u New Yorku. Tako je prodajom araka Klein osigurao 5.000$ dobiti za sebe i svoje poslovne partnere. Iako je početno dogovorena podjela na tri jednaka dijela, partneri su se pokazali velikodušnima pa Klein je dobio 2.500$, a preostalih 2.500$ su podijelila druga dva partnera.
 
Istovremeno s informacijama o kupovini arka „inverted Jenny 24c“ i pretraživanjem poštanskih ureda, krenula je još jedna potraga za mogućim daljnjim arcima s istom greškom. Joseph Levy, voditelj zbirke američkih maraka pri Smithsonian Institution, čak uspjeva od upravitelja pošta New York dobiti dozvolu za pretraživanje svih zaliha marke 24c u depou pošte, pokušavajući tako za Smithsonian Institution osigurati slični arak, ukoliko postoji i on ga pronađe. Nažalost, niti jedan drugi arak nije pronađen. Uz kupoprodaju arka Green i Klein su dogovorili da se arak rastrga te da se marke prodaju pojedinačno. No, prije nego je arak rastrgan, Klein je na poleđini svake marke olovkom označio točnu poziciju svake marke, što je danas od velike pomoći u praćenju prometa tim markama i rekonstrukciji arka. Po podjeli arka oglašena je i prodaja pojedinačnih maraka, i to po 250$ za potpuno zupčane marke, odnosno po 175$ za marke s ravnim, nezupčanim rubom. No, odmah po objavi oglasa, oglas je povučen s obrazloženjem da su marke prodane u privatnim transakcijama; ustvari marke su prodane prije nego je oglas uopće dan na objavu. Priča se da je pukovnik Green zadržao za sebe samo četiri bloka, uključujući i donji blok od 8 maraka sa strelicom i oznakom ploče. Međutim, tijekom 28 aukcije kojima je u vremenu od 1942.-1946. prodavana Greenova zbirka (Green je umro 1936. godine), ukupno je ponuđeno 36 maraka „inverted Jenny 24c“, među njima i spomenuti osmerac, tri četverca, 5 potpuno zupčanih maraka te 13 od ukupno 19 maraka s jednim nezupčanim rubom. Dodatnih 18 maraka smatra se da su ostale neprodane i vraćene su pukovniku Kleinu. Mnogo je priča o lošem postupanju pukovnika Greena sa svojim zbirkama, no sve te priče pokazale su se zlonamjernim. No, jedna priča je istinita; ona kako je pukovnik Green za svoju suprugu Mabel izradio privjesak u kojem je s jedne strane bila postavljena normalna marka 24c Jenny, a s druge strane jedna od „inverted Jenny 24c“ maraka, i to ona s pozicije 9.  
 
Taj privjesak je gospođa Mabel Green 1950. godine poklonila svojoj prijateljici. Posljednja informacija o privjesku je iz 2002. godine, kada je privjesak ponuđen na aukciji aukcijske kuće Robert Siegel Auctions, no ostao je neprodan.
Interesanto je da, osim što je otkrivač i prvi vlasnik cijelog arka marke „inverted Jenny 24c“ , William T. Robey nikada nije posjedovao niti jednog primjerka marke „inverted Jenny 24c“. U mnogim intervjuima koje je tijekom svog života dao novinarima Robey nikada nije izrazio želju za posjedovanjem primjerka ove marke, ali nije se nikada ni žalio na sva događanja koja su se uz cijeli arak događala. Ipak je 15.000 $ 1918. godine vrijedilo vrlo mnogo. William T. Robey nastavio je skupljati marke sve do svoje smrti 1949. godine. Još je jedan interesantni podatak vezan uz Williama Robeya i njegovo otkriće arka „inverted Jenny 24c “. Kao najavu izdavanja nove marke, mediji su tada vrlo opširno pisali o novoj prvoj avionskoj marci. Tako se znalo da će marka biti tiskana u dvije boje, da će se svaka boja tiskati zasebno tehnikom dubokotiska, tako da će svaka marka za kompletan tisak morati proći dva puta kroz tiskarski stroj. To je znao i William Robey, koji kao da je predosjećao moguće tiskarske greške, pa je već 10. svibnja 1918. godine, dakle četiri dana prije službene prodaje marke pisao svom filatelističkom prijatelju Malcolmu H. Ganseru:
„....moglo bi te interesirati da se marka sastoji od dva dijela, koji se ugrađuju jedan u drugi, kao Pan-American izdanje. Mislim da bi vrijedilo obratiti pažnju na obrnute faze.“
Kao što je netko rekao, „...stol je već bio postavljen za slavlje Williama T. Robeya, samo u tom trenutku on to još nije znao..“.
Marka „Jenny 24c“ pripremljena je 1918. godine kao prva američka avionska marka uz otvorenje avionskog poštanskog prometa između Washingtona, New Yorka i Philadelphije, koji je počinjao 15. svibnja 1918. godine.
Interesantno je da se sačuvalo pismo koje je filatelistički prijatelj i partner Malcolm H. Ganser, isti onaj kojem je William Robey pisao o mogućim greškama u tisku, poslao Williamu T. Robeyu prvog dana nove poštanske usluge i to upravo tim prvim letom.
 
Objasnimo još okolnosti pod kojim je nastajala prva američka avionska marka „Jenny 24c“.
Službena tiskara američkih vrijednosnica, Bureau of Engraving and Printing, bila je tada 1918. godine zakrčena proizvodnjom i tiskanjem ratnih Državnih obveznica, a samo ratno vrijeme i mnogo mobiliziranih muškaraca rezultiralo je u manjku sposobnih i iskusnih radnika u svim djelatnostima, pa i u tiskarama. Nova poštanska usluga, avionski prijevoz pošte, sa novo uspostavljenom poštarinom od 24c, nije mogla biti plaćena niti jednom drugom markom u opticaju. Stoga je oblikovanje, tiskanje i isporuka nove avionske marke 24c bilo ograničeno rokom koji je odavno unaprijed određen kao dan uspostave avionskog prijenosa pošte: 15. svibnja 1918. godine. Dodatni problem bilo je inzistranje poštanske administracije da marka bude dvobojna. Taj detalj i opća zakrčenost tiskare ostalim poslovima rezultirali su tiskanjem marke „Jenny 24c“ na starom ručnom tiskarskom stroju imena „Spider“. Na tom stroju marke su se mogle tiskati samo u arku od 100 maraka.
Da bi se na tom tiskarskom stroju tiskale dvobojne marke, tiskanje se trebalo izvršiti u dvije posebne faze. Marka „Jenny 24c“ tiskana je tako da je prvo tiskan crveni okvir marke. Tiskarski pomoćnik je tako tiskane listove slagao na hrpu, dok nije tiskana cijela naklada samo crvene boje. Nakon toga se svaki tiskarski list ponovno ulagao u tiskarski stroj radi tiskanja srednjeg dijela marke, aviona, u plavoj boji. Svaka tiskarska faza u sebi je sadržavala je nekoliko radnji.
Za prvu fazu tiskanja se tiskarska ploča, koja je složena na tiskarskom stroju, treba skinuti sa stroja i dobro zagrijati kako bi se poboljšalo prijanjanje boje na tiskarsku ploču. Nakon nanošenja tiskarske boje, tiskar je ploču pažljivo očistio kako bi na njoj boja ostala samo na dijelu ispupčenog dijela gravure. Prazni list papira uložio bi se u tiskarski stroj licem prema dolje, tiskarska ploča je postavljena na dnu stroja licem prema gore, i pomoću ručki na tiskarskom stroju opterećeni gornji dio tiskarskog stroja spustio bi se na papir, kako bi se pod velikim pritiskom izvršio otisak tiskarske ploče na papir. Tiskarski pomoćnik je otisnuti list papira izvadio iz tiskarskog stroja i tiskanom stranom prema dolje (ovo je važno za zapamtiti) slao na hrpu.  
Za drugu fazu tiskanja bilo je potrebno tiskarsku ploče prve faze demontirati sa tiskarskog stroja, a nakon toga ponavljati sve faze prve faze tiskanja, s tom razlikom da se papir za tiskanje druge faze prije ulaganja u tiskarski stroj uzimao sa hrpe papira s već otisnutom prvom fazom. No, tisak prve faze je slagan na hrpu licem prema dolje, pa se prilikom uzimanja papira s te hrpe i umetanjem u stroj lako moglo dogoditi da se papis s prvom fazom tiska zakrene za 180º.
 
Naravno, nitko sa sigirnošću ne može tvrditi što se točno dogodilo. No dvije su mogućnosti: ili je papir zaokrenut za 180º prilikom vađenja iz stroja nakon tiska prve faze, ili je prilikom umetanja u stroj za tisak druge faze umetnut zaokrenut za 180º . Treće mogućnosti nema. Očito je da se ta greška dogodila na ograničenom broju listova, prema nađenim arcima s obrnutim tiskom, samo na 9 araka.
Nakon tiska obje boje, dakle nakon obje faze tiska, arci su se gumirali, zupčali i obrezivali sa dvije strane na odgovarajuću dimenziju, koju je uvjetovao stroj za pakiranje. Svi arci prvog tiskanja, uključujući i 9 araka s tiskarskom greškom obrnute faze plave boje, obrezani su s gornje i desne strane. Tim obrezivanjem s gornje strane odrezani su i brojevi 8492 i 8493 koji su oznake ploča.
Od rubnih oznaka ovog izdanja preostala je samo crvena strelica na lijevom rubu arka, oznaka polovine arka, te kratice „S De B“ koje označavaju Samuela DeBindera, čovjeka koji je iz originalne gravure izradio tiskarske ploče.
Nakon što je otkriven arak „inverted jenny 24c“ i nakon što su opsežnom akcijom pretraživanja i provjere svog tiskanog materijala ove marke pronađeni i preostali pogrešno tiskani arci, na gornji rub arka dodan je tekst TOP u plavoj boji, na polje lijevo od broja ploče 8493, koji je također otisnut u plavoj boji. Taj tekst TOP dodan je kako bi se olakšalo otkrivanje eventualno budućih krivo otisnutih pojedinih faza. Takvom pločom tiskana je slijedeća naklada marke „Jenny 24c“ i to je karakteristika tzv. drugog tiskanja. No, dodatkom teksta TOP samo u plavoj boji mogla se ustanoviti samo greška tiska plave boje, eventulna greška u tisku crvene boje tako se nije mogla otkriti. Zbog toga je u tzv. trećem tiskanju na gornji rub arka, na polje desno od broja ploče 8392 dodan tekst TOP u crvenoj boji.
 
Tako se u trećem tiskanju jednostavnom provjerom tiska na rubu araka jednostavno i lako mogla ustanoviti greška tiska: nedostaje li broj ploče ili tekst TOP u plavoj boji značilo je obrnuti tisak faze plave boje. I slično za crvenu boju: nedostatak teksta TOP u crvenoj boji značio bi grešku tiska crvene boje.
Naravno, takvo olakšano otkrivanje grešaka tiska zahtjevalo je da gornji rub arka ostane nedirnut, da se ne obrezuje. No, u slučaju kada gornji rub arka nije obrezan greške tiska plave i crvene boje mogle su se otkriti i bez dodavanja riječi TOP u crvenoj ili plavoj boji, jer su i brojevi ploča 8492 i 8493 u crvenoj i plavoj boji služili kao kontrolni elementi tiska: nepostojanja broja ploče 8492 u crvenoj boji na rubu arka iznad marke na pozicije 7 moglo je značiti grešku tiska crvene boje, dok je nepostojanja broja ploče 8493 u plavoj boji na rubu arka iznad marke na poziciji 4 moglo značiti grešku tiska plave boje.
Tako je dodavanje riječi TOP samo bilo „mazanje očiju“ medijima i širokim masama. Greška koja je dovela do postojanja „inverted jenny 24c“ marke bila je ljudska greška, to je trebalo priznati, a sve ostalo je bilo suvišno.
No, razlike u orgnizaciji arka prvog, drugog i trećeg tiskanja samo su rezultirale u dodatnom filatelističkom materijalu, jer su filatelisti specijalisti mogli u svoje zbirke uključiti tri različita gornja rubna bloka od 12 maraka, koji su se razlikovali po broju ploče i postojanju riječi TOP u obje tiskarske boje.
Sada kada se zna cijeli tehnološki proces tiskanja plavo-crvene avionske marke „Jenny 24c“, a ujedno zahvaljujući rekonstrukciji cijelog arka marke „inverted Jenny 24c“ koju je bilo moguće izvršiti zahvaljujući oznakama pozicije svake marke koje je na marke prije trganja arka napisano Klein, možemo sa sigurnošću reći kako je došlo do greške tiskanja koja je dovela do „inverted Jenny 24c“.
Pogledate li pažljivo rekonstrukciju cijelog arka „inverted Jenny 24c“ možete primijetiti kako je kratica S De B, koja je tiskana crvenom bojom, na svojem mjestu, ispod 91. marke arka. Na svojem mjestu se nalazi i strelica vodilja polovine arka, između 41. i 51. marke, također tiskana crvenom bojom. Na svojem mjestu se nalazi i vodilja polovine arka, između 95. i 96. marke. Još jedan detalj može pomoći u rekonstrukciji događanja u tiskanju, a to je činjenica da je i arak „inverted Jenny 24c“ obrezan kao i svi ostali normalni arci, dakle po gornjem i desnom rubu arka. I upravo taj detalj može biti najznačajniji u rekonstrukciji događanja prilikom tiskanja. Dakle, jasno je da je crvena boja otisnuta kako treba, jer crvena boja je tiskana prva i teško je zamisliti grešku u rukovanju prilikom prve faze. Osim toga, sasvim je svejedno kako je papir u stroj uložen prilikom tiska crvene boje. Prva greška tijekom prve faze tiska mogla se dogoditi po završetku tiska, dakle nakon što je tisak izvršen, jer se moglo dogoditi krivo okretanje papira prilikom vađenja iz stroja. Obzirom da je plava boja otisnuta obrnuto prema crvenoj boji, jasno je da je papir prilikom tiska plave boje u stroj uložen obrnuto. Isto tako, bitno je da je orijentacija arka bila ispravna u trenutku obrezivanja, jer bi inače arak bio obrezan s donje i lijeve strane.
Uz pretpostavku da se orijentacija arka nije mijenjala tijekom gumiranja, zupčanja i obrezivanja arka, što je također upitno, ali vjerojatno, nameće se zaključak da je do jedine greške, ali greške u više koraka, došlo tijekom tiskanja.
Naime, da bi se plava boja tiskala naglavačke prema crvenoj boji, a da bi arak bio u ispravnoj orijentaciji prilikom obrezivanja, morala se dogoditi dvostruka greška: nakon tiska crvene boje arak je bio naglavačke složen na hrpu pa kao i svi ostali arci uložen u stroj radi tiska plave boje, pa nakon toga ponovno zakrenut za 180º kako bi bio u ispravnom položaju za obrezivanje nakon tiska crvene boje arak je bio ispravno složen na hrpu, ali naglavačke uložen u stroj radi tiska plave boje, pa nakon toga ponovno zakrenut za 180º kako bi bio u ispravnom položaju za obrezivanje. Svatko tko ima ikakvog znanja o teoriji vjerojatnosti i teoriji pogrešaka zna da je vjerojatnost dvostruke pogreške vrlo mala (ako vam je vjerojatnost neke greške 1% odnosno 0,01, vjerojatnost dvostruke greške je 0,01x0,01=0,0001 odnosno 0,1‰).
Stoga se nameće još jedan scenario, kojim se greška događa samo jednom. Zamislite da je tiskarska ploča za plavu boju na početku tiskanja plave boje uložena u tiskarski stroj naglavačke, prema orijentaciji prethodno uložene tiskarske ploče za crvenu boju. Moguće je da su tiskarski radnici to primijetili nakon nekoliko otisnutih araka, preokrenuli ploču u tiskarskom stroju te nastavili tiskanje, bez uništavanja prethodno tiskanog materijala. O tome, nažalost, nema nikakvih zapisa i svjedočanstava, kao ni o bilo kojoj drugoj ljudskoj greški koja se dogodila tijekom tiskanja marke. Nema saznanja da su tiskarski radnici tijekom tiskanja učinili bilo što što nije uobičajeno. Ne zna se da li je tiskarski pomoćnik možda morao na WC, pa je glavni tiskar nastavio tisak sam, čime se poremetila rutina tiskanja i eventualno način ulaganja ili izvlačenja papira iz tiskarskog stroja te je došlo do greške. Nema zapisa da je dio već crvenom bojom tiskanog papira možda ispao sa hrpe te je vraćanjem na hrpu možda vraćen u obrnutom položaju. Nema ni informacija da su prilikom gumiranja, zupčanja ili obrezivanja araka pojedini arci bili zaokretani jer su bili „krivo“ orjentirani. Zašto nema zapisa ni o krivom ulaganju tiskarske ploče za plavu boju u stroj? Pa radi se o direktnoj ljudskoj greški tiskarskog osoblja, zbog koje bi okrivljeni tiskarski radnik sigurno dobio otkaz, a u ljudskoj je prirodi i da se greške prikrivaju. 
No, svatko tko je ikada vidio tiskanje u tehnici knjigotiska zna da su radnje prilikom tiska čista rutina, i u normalnom procesu tiskanja dubokotiskom teško je pretpostaviti dvije krive radnje osoblja. To se jednostavno teško može dogoditi. Krivo ulaganje tiskarske ploče za plavu boju u tiskarski stroj jedno je od jednostavnih i logičnih obrazloženja nastanka tiskarske greške.
Pitanje je hoće li se ikada razotkriti splet okolnosti koje su dovele do tiskanja 9 araka „inverted Jenny 24c“ marke.
Vjerodostojnih informacija je premalo, a otvorenih mogućnosti je previše. Na kraju krajeva, ne treba sve biti otkriveno do kraja. Ova marka, odnosno arak maraka, zaslužuje da bude obavijen velom tajnovitosti! Zaslužuje to, ako ničim drugim, činjenicom da je od 2.198.600 tiskanih maraka, od kojih je 2.234.988 maraka pušteno u opticaj, pronađeno samo 100 primjeraka obrnutog tiska plave boje, poznate pod imenom „inverted Jenny 24c“.

Napisao Željko Stefanović

 

Dizajn i programsko rješenje: ČuBraD