Filatelističko društvo ZABOKY - Zabok

Hrvatska pošta i Hrvatska pošta Mostar pustit će u optjecaj 30. travnja 2021. zajedničko izdanje povodom 350. obljetnice pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Motiv na prigodnom bloku s dvije marke je slika Otona Ivekovića Oproštaj Zrinskog od Katarine (nastala 1901. godina a danas se nalazi u Velikom Taboru), a autorica izdanja je Sabina Rešić, akademska slikarica i dizajnerica iz Zagreba. Prigodni blok otisnut je tiskari AKD d.o.o. Zagreb u nakladi od 25 000 blokova i njegova nominalna vrijednost iznosi 13,00 kn, odnosno 6,50 kn po svakoj marki. Veličina marki (bloka) je 35,50 mm x 29,82 mm (112 mm x 73 mm).  Å½ig prvog dana je u uporabi 30.IV. i 3. V. 2021. u poštanskom uredu 10 000 Zagreb.

Zajedničko izdanje s Hrvatskom poštom Mostar  realizirano je u suradnji s Hrvatskim povijesnim muzejom u Zagrebu. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

 

OTON IVEKOVIĆ, hrvatski slikar (Klanjec, 17. IV. 1869 – Zagreb, 4. VII. 1939). Učio kod F. Quiquereza u Zagrebu, od 1886. u Beču, potom u Münchenu i Karlsruheu. Radio je kao nastavnik crtanja u zagrebačkoj gimnaziji te u Obrtnoj školi (1895), a od 1908. bio predavač u Umjetničkoj školi (poslije Akademiji likovnih umjetnosti). U I. svjetskom ratu bio je vojni slikar. Potkraj života povukao se u dvorac Veliki Tabor u Hrvatskome zagorju. Unutar hrvatske moderne Iveković je najplodniji i najistaknutiji autor povijesnoga slikarstva. Proučavajući povijest i povijesne nošnje, nastojao je što realističnije i objektivnije dočarati povijesno ozračje. Slikao je prizore iz obitelji Zrinskih i Frankapana (Oproštaj Zrinskog i Frankopana od Katarine Zrinske, 1897., i popularnija inačica 1901; Katarina Zrinska u Veneciji, 1919) te druge prizore iz nacionalne povijesti (Smrt Petra Svačića, 1894; Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu, 1906., u Zlatnoj dvorani u Opatičkoj ul. 10 u Zagrebu; Smaknuće Matije Gupca na Markovom trgu, 1921).

Akademskim pristupom slikao povijesne kompozicije u kojima ima domoljubnoga romantičarskog zanosa, kao i elemenata poentilizma te Bukovčeve »šarene palete«; neposredniji su žanr-prizori te skice i akvareli krajolika (Zanimljivo štivo, 1901). Slikao je takoÄ‘er velike zidne slike folklornog, alegorijskog i vjerskoga sadržaja (Zagreb, Požega, Kansas City, Križevci). Ilustrirao je knjige i radio kao scenograf i kostimograf u Zagrebu. Objavio putopisne impresije o Italiji i Americi. Mnoge Ivekovićeve povijesne kompozicije, reproducirane tehnikom oleografije, stekle su veliku popularnost meÄ‘u hrvatskim domoljubima.

 

PETAR IV. ZRINSKI I FRAN KRSTO FRANKOPAN

U četvrtak, 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu javno je pogubljen bivši hrvatski ban, grof Petar IV. Zrinski (roÄ‘en 1621.), i njegov šurjak, grof Fran Krsto Frankopan (roÄ‘en 1643.). Krvnički je mač toga proljetnog jutra brutalno okončao živote dvaju predstavnika najistaknutijih i najutjecajnijih aristokratskih porodica Hrvatske Kraljevine, koji su se usudili pobuniti protiv cara i kralja Leopolda I. Habsburškog. Učinili su to jer su smatrali da taj vladar zanemaruje svoje obveze kao ugarski i hrvatski kralj te da je njihova moralna obveza naći bolje rješenje za očuvanje integriteta Kraljevine, pa makar to bio raskid s Bečom i pristanak na pomoć francuskoga kralja Luja XIV. i osmanlijskog sultana Mehmeda IV., smrtnih neprijatelja kuće Habsburg.

Iako je izbor te dinastije 1527. godine u Cetingradu za novu vladarsku kuću na hrvatskom prijestolju bio izraz slobodne volje tadašnje političke elite, on je, pred naletom osmanlijskih osvajača, ipak u prvom redu bio pragmatično rješenje za spas Kraljevine. No Hrvatska je otad, usprkos habsburškom starateljstvu, svedena na „ostatak ostataka“, a politička se ravnoteža izmeÄ‘u austrijskog i ugarsko-hrvatskog dijela Habsburške Monarhije zbog toga sve više remetila. Poslovična kap koja je prelila čašu pojavila se 1664. godine kada je car Leopold I. nakon uspješnog vojnog pohoda i sjajne pobjede sklopio „sramotni“ Vašvarski mir s Osmanlijama i ne pitajući ugarsku i hrvatsku političku elitu koja je smatrala da je propuštena prilika za osloboÄ‘enjem i ponovnim sjedinjenjem njihovih zemalja koje su se nalazile pod osmanlijskom vlasti.

Jezgru moćne tajne aristokratske oporbe koja je tada nastala činili su hrvatski ban, grof Nikola VII. Zrinski (roÄ‘en 1620.), njegov brat, grof Petar IV., grof Fran Krsto Frankopan, ugarski palatin Ferenc Wesselenyi (roÄ‘en 1601.), visoki sudac Ferenc III. Nádasdy (roÄ‘en 1622.), grof Ferenc Bónis (roÄ‘en 1627.) i grof Erazmo Tattenbach (roÄ‘en 1631.). Smrću Nikole VII. 1664. godine i Wesselenyija tri godine poslije njihov je pokret, meÄ‘utim, izgubio dvije ključne osobe. Kada su u proljeće 1670. godine konačno počele ozbiljne pripreme za oružani ustanak, vladar je već znao za urotu, te je na prijevaru pozvao Petra IV. Zrinskog i Frana Krstu Frankopana u Beč.

Iako je car Leopold I. često isticao „milost“ kao jednu od glavnih vrlina kuće Habsburg te je razmišljao o njoj i u slučaju Zrinskog i Frankopana, na kraju milost nije bila uskraćena samo njima, nego i njihovim obiteljima. Konfiscirana su njihova golema imanja i podijeljena meÄ‘u carevim pristašama. Smaknuće Zrinskog i Frankopana pokazalo se tek kao uvertira u nemilosrdno ostvarenje daljnjih apsolutističkih težnji kuće Habsburg. Iako je uspio uništiti cvijet tadašnje hrvatske političke elite, Beču ipak nije pošlo za rukom spriječiti sve izraženije političko sjećanje na Zrinskog i Frankopana, koji su osobito u 19. stoljeću postali simbolima borbe za hrvatsku suverenost i otpora protiv habsburškog apsolutizma.

Tekst u povodu izlaska novoga prigodnog bloka pripremio je prof. dr. sc. Alexander Buczynski, znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest.