Filatelističko društvo ZABOKY - Zabok

 

UGANDA 1895: No.1

Objavljeno: 24.06.2011, autor Ivan

UGANDA 1895: No.1
Neke od najrjeÄ‘ih svjetskih maraka nastale su u jedinstvenim i čudnim okolnostima. Davne 1895. godine, jedan misionar, nešto ostataka papira i jedina pisaća mašina, rezultirali su u rijetkom filatelističkom blagu.
Godine 1894. Kraljevina Uganda, tada a i danas duboko u Africi, proglašena je Britanskim Protektoratom Uganda. Poštanskog prometa izmeÄ‘u glavnog grada Kampale i Velike Britanije praktički nije bilo. Lokalni službenik vlade, imenom George Wilson, koji će kasnije postati zamjenik Guvernera, dosjetio se da bi se mogao organizirati i lokalni poštanski promet. Zatražio je pomoć velečasnog Ernesta Millara, člana Crkvenog Misionarskog društva (Church Missionary Society) u mjestu Mengo, te njih dvojica odluče proizvesti svoje vlastite marke. Koristeći crnu traku na jedinoj pisaćoj mašini u državi tipkajući na papiru, na kojem je velečasni inače pisao svoje govore, proizveli su prve marke države danas poznate kao Uganda.
Prvi arci ovih maraka sadržavali su ukupno 117 maraka, 13 redova po 9 maraka, različitih nominala, od 10 do 50 kauri školjaka. Dobro ste pročitali, nominala je bila izražena u tzv. „kauri školjkama“ , ili znanstveno „cypraea moneta L. 1758.“. Naime, školjka puža udomaćenog u Indijskom Oceanu široko se koristila kao platežno sredstva na istočnom dijelu Afrike (200 školjaka vrijedilo je 1 rupiju, a 1 rupija je vrijedila 1s 1/2d, odnosno 12,5 pennyja). Obzirom na način proizvodnje, dizajn marke je bio vrlo jednostavan: vodoravne crte proizvedene su simbolom „minusa“ na pisaćoj mašini (eng. hyphen), dok su okomite crtice nastale simbolom „apostrofa“ (eng. apostrophe). Zamislite sebe da na pisaćoj mašini proizvodite marke: grešaka kao u priči. Tako su poznate greške:
·         slovo A umjesto G u „nazivu države“,
·         broj „0“ preko broja „4“ u oznaci nominale.
Poznata je „tete-beche“ kombinacija maraka, koja je nastala prvenstveno zbog samog procesa proizvodnje: ako se sjećate vremena pisanja na pisaćoj mašini, kada doÄ‘ete pred kraj lista valjak više ne drži papir kako treba. Kako nije baš bilo papira za bacanje vlč.Millar je papir izvadio iz pisaće mašine te ga naopako ponovno uložio u mašinu i tako, u obrnutom položaju prema ostalim markama u arku, natipkao zadnji red maraka u arku. Unutar arka pojavljivale su se marke različitih nominala, uglavnom 20, 25 i 40 školjaka, obzirom da je poštarina bila izmeÄ‘u 10 i 60 školjaka, u ovisnosti o udaljenosti tražene isporuke poštanske pošiljke. Marke su, naravno, bile nezupčane, ali gumirane, a guma je na papir nanošena na najjednostavniji mogući način: kistom direktno sa drveta kaučukovca!
 
Dana 16. ožujka 1895. godine u lokalnim novinama je objavljena vijest o uvoÄ‘enju lokalnog poštanskog prometa, načinu prikupljanja i isporuci poštanskih pošiljki te poštanskim tarifama. Sam početak odvijanja poštanskog prometa najavljen je s 20. ožujkom 1895. godine. Kako u Ugandi nije bilo poštanskih žigova do 1898. godine, ove marke su rukopisno poništavane, uglavnom prekrižene perom.
 
Zna se da je vlč. Millar 1895. godine iz Velike Britanije dobio novu pisaću mašinu, čija su slova bila vidno uža, pa se promjenom pisaće mašine promijenio i „dizajn“ maraka. Isto tako, krajem 1895. godine vlč. Millar je na novoj pisaćoj mašini promijenio i pisaću traku, koja je bila ljubičaste boje (očito se u Ugandi tada nije baš moglo birati pribor), pa su marke bile ljubičaste. Marke su u Ugandi proizvoÄ‘ene na ovaj način negdje do studenog 1896. godine, kada je vlč. Millar osloboÄ‘en dužnosti proizvodnje poštanskih maraka, jer su se pojavile prave tiskane marke, nominale izražene u „anna“ i „rupia“.
Ove prve marke Ugande su izuzetno rijetke: kataloška vrijednost za primjerke tipkane u crnoj boji kreće se izmeÄ‘u 1.000 GBP i 8.000 GBP. Poznati su i primjerci sa ručno nadopisanom doplatom korišteni iz Misije u mjestu Ngogwe, čija kataloška vrijednost dostiže i 35.000 GBP, a koji nisu poznati nerabljeni, što je i logično jer je doplata najvjerojatnije bila dopisivana na marku nakon što je od poštanskog službenika odreÄ‘ena udaljenost otpreme a marka već bila nalijepljena na pismo.
Obzirom na doba kada su marke nastale, klimatske uvjete koji vladaju Afrikom te jednostavnost i krhkost papira na kojem su marke „pisane“, zapanjujuće je da uopće postoje nerabljeni primjerci ove marke sa originalnom gumom. Stoga posebno zapanjuje postojanje vodoravnog niza od 4 nerabljene marke. Takva vrijednost mora se nalaziti u nekoj izuzetno vrijednoj i važnoj zbirci. Tako se ovdje prikazani vodoravni blok od 4 marke čuva se u filatelističkoj zbirci Britanske biblioteke.

Napisao Željko Stefanović

 

Dizajn i programsko rješenje: ČuBraD