Filatelističko društvo ZABOKY - Zabok

Gotovo da nema osobe koja nije pogledala dva  antologijska filma: „Praznik u Rimu“ iz 1953. godine i „Doručak kod Tiffanyja“ iz 1961. godine. Zajedničko za oba filma je glumica koja igra glavnu ulogu, Audrey Hepburn, „najljepša glumica koja se pojavila na filmu“. MeÄ‘utim, film „Doručak kod Tiffanyja“ dodatno plijeni i druga razmišljanja, naravno vezana uz filateliju. Interesantno je da je jedna slika iz tog filma trebala biti iskorištena za poštansku marku; točnije, iskorištena je za (nepostojeću) marku koja nije izdana; točnije postoji 15 primjeraka te neizdane marke.

Izdavanje poštanske marke s nečijim likom predstavlja (globalnu) potvrdu nečijih zasluga i doprinosa civilizacijskoj baštini, barem kad je riječ o izdanjima tzv. moderne demokracije (naravno, lik nekog krvnika na lokalnoj marci čudne države to nikako ne predstavlja). Tako je Njemačka, u svojoj namjeri izražavanja počasti poznatim meÄ‘unarodnim filmskim glumcima, za 2001. godinu planirala izdavanje serije od 4 poštanske marke na kojima bi bili: Charlie Chaplin, Greta Garbo, Merilyn Monroe i Audrey Hepburn. Odabrani su motivi, tisak maraka je krenuo .. i obavljen.

Za poštansku marku koja prikazuje Audrey Hepburn odabran je motiv iz filma „Doručak kod Tiffanyja“, koji prikazuje Holly Golightly, lik iz filma, s damskim cigaršpicom. I upravo taj detalj, damski cigaršpic, se pokazao fatalnim za daljnju sudbinu te marke.

Njemačka poštanska administracija je, da bi se dostigli rokovi, pokrenula tiskanje sve čatiri marke prije nego je osigurala odobrenje od roÄ‘aka, nasljednika i nositelja autorskih prava. U slučaju Audrey Hepburn to su njezini sinovi, Sean Ferrer i Luca Dotti. I kako to obično biva kad se “trči pred rudo..”, već kad je tiskana cijela naklada maraka, poštanska administracija je pokrenula postupak odobrenja motiva: sin Sean Ferrer je protestirao što je Audrey Hepburn prikazana kao pušač, iako u životu nikada nije pušila, i takvo rješenje poštanske marke nije odobrio. Kao posljedicu, njemačka poštanska administracija je uništila cjelokupnu nakladu marke Audrey Hepburn, a umjesto nje je serija nadopunjena markom Jean Gabin.

Pojam “uništila cjelokupnu nakladu” treba označavati uništenje svih 14 milijuna primjeraka! Nažalost, vrlo mali dio naklade je preživio uništenje: do nedavno je bilo poznato svega 5, i to rabljenih, primjeraka ove marke. Nerabljeni primjerci nisu bili poznati sve do najave slijedeće aukcijske prodaje berlinske aukcijske kuće SCHLEGEL, koja je najavila prodaju cijelog nerabljenog bloka od 10 maraka. Radi se o, izgleda, jedinom “preživjelom” bloku maraka Audrey Hepburn: to je arak-blok koji je njemačka poštanska administracija poslala Seanu Ferreru tijekom postupka traženja odobrenja izdanja, kao probni otisak iako on to ustvari i nije.

Taj arak s, izgleda, zagubio, a kada je pronaÄ‘en na dnu ladice, Sean Ferrer ga je odlučio prodati na aukciji, u dobrotvorne svrhe (od postignute cijene trećina će biti donirana njemačkom UNICEF-a, obzirom da je Audrey Hepburn od 1988.-1992. bila ambasador dobre volje UNICEF-a. a preostale dvije trećine će biti donirane u korist Audrey Hepburn Childrens Fund-a koji je osnovan nakon smrti Audrey Hepburn i kojeg vodi Sean Hepburn Ferrer).Najavljena aukcijska prodaja ovog arka podigla je mnogo medijske prašine, arak se reklamira kao „krunski dragulj poslijeratne, moderne filatelije“, vrijednost mu se procjenjuje oko 500.000 €, iako se nitko ne usudi ozbiljno procjenjivati iskličnu cijenu (špekulira se i iznosom daleko preko 1.000.000 €). ÄŒak je aukcijska prodaja, zakazana za 16. listopada 2010. godine u Berlin Adion Hotelu, bila organizirana na drugačiji način: obzirom da sav prihod ide u korist UNICEF-a i za poboljštanje stanja djece širom svijeta, prodaja je bila dio dobrotvorne gala-VIP večere, dobrotvorni prilog svakog sudionika večere od 195 € raspodijelio se kao i isklična cijena, a jedan od sudionika večere bio je i Sir Roger Moore, takoÄ‘er vrlo aktivni UNICEF-ov ambasador dobre volje.

No, vratimo se neizdanim njemačkim markama Audrey Hepburn.

Prva informacija o postojanju te marke pojavila se krajem 2004. godine, dakle 3 godine nakon što je cjelokupna naklada marke trebala biti uništena. Prvi primjerak pronašao je poštanski službenik Werner Duerrschmidt, u paketu „kiloware“ materijala koji mu je poslao prijatelj znajući da se bavi filatelijom. Marka je odmah postala senzacija, čak je objavljena na naslovnici njemačkog filatelističkog mjesečnika Deutche Briefmarke. Kao što se vidi na žigu, marka je poništena 14. listopada 2003. godine u Berlinu. Nakon, do tada, neviÄ‘enog „medijskog cirkusa“ koji je izazvalo otkriće ove marke, krenula je potraga za drugim, možda, postojećim primjercima. I niej trebalo dugo čekati: drugi primjerak pronaÄ‘en je uskoro, u Frankfurtu na Maini, opet u „kiloware“ materijalu koji je filatelist dobio od jedne tvrtke u Wolksburgu. Taj primjerak marke poništen je žigom nadnevka 2. studeni 2003. godine. Taj primjerak marke je otišao „na bubanj“, na aukcijskoj prodaji aukcijske kuće Heinrich KOHLER iz Wiesbadena održanoj 1. lipnja 2005. godine ponuÄ‘en je po početnoj cijeni od 20.000 eura, a prodan po iskličnoj cijeni od 58.000 EURA (uz 17% aukcijske provizije i 16% PDV-a na aukcijsku proviziju, ukupni iznos na računu bio je 69.437,60 EURA). Treći pronaÄ‘eni primjerak, poništen žigom KLEINMAHNOW 11. veljače 2004. (Kleinmachnow je predgraÄ‘e 20km jugo-istočno od Berlina) pokrenuo je nagaÄ‘anja o mogućoj postojećoj količini tih maraka. Pojavile su se i sumnje kako će cijena prethodna dva primjerka drastično pasti, no sve sumnje su nestale kada je ovaj primjerak ponuÄ‘en na prodaju putem aukcijske kuće Ulrich Felzmann, a 7. listopada 2005. godine prodan je po iskličnoj cijeni od 135.000 EURA (konačni iznos računa bio je 169.000 EURA)! Marku je kupila gospoÄ‘a Gaby Bennewitz, u ime svojeg supruga Gerda Bennewitza, investicijskog menaÄ‘era i filateliste iz Düsseldorfa, koja se nakon uspješne kupnje hvalila da je bila spremna platiti i više (nije rečeno koliko više!!!). Naravno, vijest je sutradan objavljena u 122 njmačke novine i časopisa. Ovaj primjerak je, svakako, najbolji rabljeni primjerak ove marke, jer isječak sadrži i dio rubnog okvira arka. Na pronalazak četvrtog primjerka ove marke čekalo se malo duže: tek krajem 2007. godine metalski radnih Thomas Boche preko internetske eBay stranice kupio je veliku kutiju isječaka („kiloware“) za 55,5 EURA. MeÄ‘u materijalom je bio i isječak sa Audrey Hepburn markom, poništen žigom BRIEFCENTRUM 13 (Berlin-Sjever u Henningsdorfu) nečitkog nadnevka. I ovaj primjerak marke ponuÄ‘en je na prodaju posredstvom aukcijske kuće Ulrich Felzmann, prodan je 9. svibnja 2009. godine na aukcijskoj prodaji u sklopu IBRA Essen izložbe, gdje je bio i izložen, za ukupno 75.932,00 EURA (uključujući proviziju i sva davanja). Dva tjedna kasnije, posredstvom berlinske aukcijske kuće SCHLEGEL, prodan je i peti poznati primjerak, i to po iskličnoj cijeni od 53.500,00 EURA, odnosno, nakon obračunavanja aukcijske provizije i davanja, za konačnih 67.000 EURA. IznenaÄ‘ujuće malo, obzirom na sve pretodne postignute cijene Jedina bitna razlika ovog primjerka marke prema ostalim poznatim rabljenim primjercima je u žigu: na ovom žigu se ne vidi nadnevak, iz dijela teksta …DORF moglo bi se zaključiti da se radi o DUSSELDORFU, no mnogo je njemačkih mjesta koja završavaju na…DORF. Iako ovako rubno vidljiv žig ostavlja čistim najveći dio marke, očito je to, usprkos filatelističkih ideala za rabljenu marku, kupcu ove marke to predstavljalo nedostatak.

Odmah nakon pronalaska prve marke pokrenut je i istražni postupak kako bi se ustanovilo kako je moguće da su neke marke izbjegle uništenje. Tada je, sjećam se kroz maglu, negdje objavljeno da je nakon završenog tiska jedan visoki dužnosnik, nisam sasvim siguran da li njemačke pošte ili nekog ministarstva, dobio po tri arka „probnog otiska“, a ustvari gotovih maraka, svake od 4 tiskane vrednote. Jedan od tih araka sprikazom Audrey Hepburn poslan je gospodinu Seanu Hepburn Ferreru na odobrenje izdanja, a preostala dva „…su ostala na (dužnosnikovom) stolu kod kuće pa su ih djeca iskoristila za frankiranje obiteljskih pošiljki…“. U meÄ‘uvremenu sam pronašao verziju po kojoj se pretpostavlja kako je tri arka tijekom tiska otuÄ‘io nepoznati radnik u tiskari, koji je marke, nesvjestan njihove vrijednosti, iskoristio za frankiranje. Priča je „malo nategnuta“, jer se ne radi o tri, nego o dva arka, obzirom da je jedan u obitelji Hepburn Ferrer. No, još jedna informacija zbunjuje: pisalo se da sam gospodin Sean Hepburn Ferrer posjeduje još jedan nerabljeni primjerak ove marke, koji je obitelj Hepburn Ferrer odlučila zadržati kao svoje obiteljsko „blago“. Otkuda se pojavio taj primjerak, koji se do sada nije nigdje spominjao? Očito s ovom markom ima mnogo proturječnosti!

No, da ne zaboravimo još jedan podatak: Audrey Hepburn je u filateliji zastupljena preko američke poštanske marke nominale 37c, izdane i puštene u opticaj 11. lipnja 2003. godine, bez ikakvih problema i bez zamjerni obitelji. I sama marka, ali i prigodni arak, ističu detalj po čemu će svijet pamtiti Audery Hepburn, „najlepšu glumicu koja se pojavila na filmu“: njezine oči! I Kanada je ovjekovječila Audrey Hepburn na poštanskoj marci: u sklopu izdanja koje je obilježilo 10. obljetnicu roÄ‘enja umjetničkog fotografa Yousufa Karsha izdana je poštanska marka s motivom s umjetničke fotografije-portreta Audrey Hepburn, u dva formata: kao dio triptiha prigodnog bloka te kao karnet sa 2x4 marke. No, prvu marku sa prikazom Audrey Hepburn izgleda da je izdao Gibraltar, još 1995. godine, u sklopu obilježavanja 100. obljetnice filma.