Filatelističko društvo ZABOKY - Zabok

 

Mauritius „POST OFFICE“ 1847.

Objavljeno: 03.11.2011, autor Ivan

Mauritius „POST OFFICE“ 1847.
 
Mauritius je danas Republika Mauritius, mala otočka država površine 2.040 km², smještena 900 km istočno od Madagascara, u Indijskom oceanu, koja čine otočna skupina Mauritius, Cargados Carajos, Rodrigues i otoci Agalega.
Nažalost, Republika Mauritius je danas država bez nekog većeg utjecaja i slave, pored proizvodnje šećerne trske i šećera najveća gospodarska grana je turizam. MeÄ‘u prirodoslovcima, Mauritus je poznat kao jedino stanište izumrle ptice dodo.
No, kada u filatelističkim krugovima spomenete Mauritius, to ima bitno veću težinu. Mauritius je filatelistička legenda, dio znanja bez kojeg ne možete biti iole ozbiljniji filatelist i prvenstveno podrazumijeva tri filatelistička pojma: POST OFFICE, tzv. Bordoaeux pismo i tzv. Ball Invitation omotnicu.
Mauritius je bio poznat još feničkim, arapskim i malajskim moreplovcima. Portugalci su ga prvi puta posjetili 1507. godine, no nisu ga naselili. Tijekom druge nizozemska ekspedicije za Indoneziju nekoliko brodova je skrenulo s kursa zbog oluje i tako se 1598. godine nizozemci na iskrcavaju Mauritius, imenujući ga Maurice, po princu Mauriceu de Nassau, guverneru Nizozemske. Prvo stalno naselje na otoku Mauritius nizozemci osnivaju tek 1638.godine, no i napuštaju ga 1710. godine, prvenstveno zbog okrutne klime. Otok 1715. godine preuzimaju francuzi, a tijekom napoleonskih ratova 1810. godine ga preuzimaju britanci. U početku, britanska vlast odobrava nastavak korištenja francuskog jezika, no samo privremeno. Odluka Vijeća otoka iz 1845. godine, kojom je zabranjeno korištenje francuskog jezika na Vrhovnom sudu, stupila je na snagu 15. srpnja 1847. godine. Večer prije, Lady Gomm, supruga 6. britanskog guvernera Sir Williama Maynarda Gomma, bila je domaćin primanja u najstarijoj masonskoj loži na otoku. Primanju su, naravno, prisustvovali svi značajniji predstavnici britanske vlasti i društvene kreme. No, po povratku s primanja, nakon ponoći, goste su dočekale demonstracije protiv zabrane francuskog jezika, koje su smirene intervencijom britanske vojske, a organizatori demonstracija osuÄ‘eni kao pobunjenici.
Da bi, na neki način, smirila napetosti izmeÄ‘u francuski govorećih „starosjedilaca“ i nove britanske vlasti, lady Gomm odlučuje 30. rujna organizirati svečani bal, u čast 5. obljetnice guvernerske funkcije svoga supruga. Desetak dana prije održavanja bala svečane pozivnice su tiskane, i Lady Gomm, u dogovoru sa svojim suprugom, odlučuje da se pozivnice pošalju, uz korištenje poštanske marke za plaćanje poštarine, tog najnovijeg izuma u domovini. No, brod koji bi na Mauritius trebao dopremiti poštanske marke iz Londona kasni zbog lošeg vremena. A Lady Gomm ne želi odustati od odlične i moderne ideje! Tiskar, koji je tiskao pozivnice, Joseph Osmond Barnard, uspijeva uvjeriti guvernera da je u stanju gravirati tiskarsku ploču (pa on je precizni mehaničar-urar) i tiskati i lokalne marke.
I tako su Barnard i Mauritius ušli u filatelističku legendu.
Barnard je gravirao bakrenu tiskarsku ploču veličine posjetnice sa dvije poštanske marke, u vrijednosti od 1 i 2 penija, pomoću te bakrene tiskarske ploče pojedinačno tiskao dvije različite marke u istim bojama u kojima su bile tiskane tadašnje britanske marke: crvenoj i plavoj. Nažalost, originalna bakrena gravirana ploča danas vjerojatno više ne postoji; postoji samo crno-bijela fotografija originalne ploče. Ploča se, inače, misteriozno pojavila 1912. godine, a posljednji puta je javno viÄ‘ena 1935. godine u Londonu; poslije toga joj se gubi svaki trag. Pri tome nikada nije potvrÄ‘eno kako se stvarno radi o originalnoj Barnardovoj ploči
.
U dogovoru sa poštanskim upraviteljem , ukupno je tiskano po 500 primjeraka od svake marke (početna naklada je bila po 350 primjeraka svake marke, no postoje zapisi o dodatnom tiskanju daljnjih po 150 primjeraka svake marke), i marke su puštene u prodaju 21. rujna 1847. godine. Većinu maraka vrijednosti 1 penny Lady Gomm je iskoristila nalijepivši ih na svoje pozivnice za bal, plativši tako poštarinu za lokalni promet predviÄ‘enu ne tako davno reformiranom „penny post“ poštanskom tarifom. Nešto preostalih maraka stavljeno je u slobodnu prodaju i iskorišteno za uobičajenu, uglavnom poslovnu, korespondenciju.
Obzirom na udaljenost od Britanije, za lokalno izdane marke na Mauritiusu nije se dugo znalo. Dapače, ovo izdanje maraka je otkriveno indirektno-marke su otkrivene u tek 1864. godine Francuskoj na pismima poslanim iz Mauritiusa u ostavštini jednog vinarskog trgovca i brodskog agenta. Ono što je na ovim markama interesantno je natpis POST OFFICE. Naime, postoji nekoliko nepotvrÄ‘enih legendi da je pojavljivanje tog natpisan na markama ustvari tiskarska greška. Tu legendu na neki način podupire i slijedeće izdanje maraka Mauritiusa, iz 1848. godine, na kojima je tekst POST OFFICE zamijenjen tekstom POST PAID, što je ustvari samo oznaka za plaćenu poštarinu, što je i značenje teksta POSTAGE na tadašnjim uzorima, britanskim markama. No, nema zapisa o razlozima korištenja teksta POST OFFICE na prvom izdanju, kao ni zapisa zašto je na slijedećim izdanjima tekst zamijenjen sa POST PAID.
Posebno značenje POST OFFICE maraka Mauritiusa leži i u činjenici da su one prvo izdanje poštanskih maraka van Britanije u cijelom Britanskom carstvu.
Marke Mauritiusa s tekstom POST OFFICE izuzetno su rijetke marke i nalaze se u najvećim filatelističkim zbirkama muzeja i privatnim filatelističkim zbirkama: danas ih postoji svega 27 primjeraka, od toga 12 primjeraka crvene marke nominale 1 peni (samo 5 nerabljenih primjeraka) i 15 primjeraka plave marke nominale 2 penija (samo 1 nerabljeni primjerak). Isto tako, poznata su svega 3 primjerka originalne omotnice u kojoj su poslane pozivnice za bal, te samo još tri kompletna pisma s POST OFFICE markama iskorištenim za plaćanje poštarine (da budemo potpuno točno, u privatnoj zbirci postoji još jedan isječak, bolje rečeno desna polovica, pisma s markom 2 penija „plavi Mauritius“), od kojih je samo jedno, tzv. Bordeaux pismo, sa obje POST OFFICE marke.
Stoga nije čuda da izložba najavljena prije nekoliko mjeseci izaziva pažnju svih velikih svjetskih filatelista. Radi se o izložbi PLAVI MAURITIUS - SUSRET KRALJICA U BERLINU“, originalnog naziva „DIE BLAUE MAURITIUS - Das TREFFEN der KÖNIGINNEN in BERLIN“, koja je održana od 2. - 25. rujna 2011. godine u berlinskom MUZEJU ZA KOMUNIKACIJU („Museum für Kommunikation Berlin“). Na izložbi je prikazano 20 od ukupno 27 poznatih primjeraka obje marke POST OFFICE izdanja Mauritiusa, uključujući i, po prvi puta na jednom mjestu, sve tri postojeće omotnice u kojima su poslane pozivnice za bal Lady Gomm,  u filatelističkom svijetu poznate kao „Ball Invitation Envelope“.
 
Nije čudo da se jedna ovakva izložba održana baš u Muzeju za komunikaciju u Berlinu. Muzej za komunikacije u Berlinu osnovan je 1872. godine kao prvi poštanski muzej na svijetu. Današnju zgradu Muzeja, prekrasno zdanje koje se nalazi na originalnoj lokaciji na raskršÄ‡u Leipziger ulice i ulice Mauer, namjenski je kao izložbenu zgradu Muzeja izgradio izmeÄ‘u 1893.-1898. tadašnji njemački poštanski upravitelj (danas bismo rekli - ministar pošta) general Heinrich von Stephan. U svojoj povijesti zgrada je proživjela teška vremena; tijekom II. svjetskog rata je bila zatvorena, teško oštećena tijekom savezničkih bombardiranja 1944. i 1945. godine. Muzej je ponovno otvoren 1958. godine kao Poštanski muzej DDR-a, smješten u privremeno obnovljenim prostorijama. Istovremeno, 1966. godine u Zapadnom Berlinu se osniva Berlinski muzej pošte i telekomunikacija, kao zapadnonjemačka konkurencija postojećem DDR muzeju. Nakon mnogobrojnih rekonstrukcija i uvoÄ‘enja sustava prilagoÄ‘enih muzejskim potrebama, 17. ožujka 2000. godine Muzej za komunikacije Berlin konačno otvara svoja vrata u staroj, veličanstveno obnovljenoj, zgradi.
MeÄ‘u izlošcima koji su u posjedu Muzeja za komunikaciju Berlin nalazi se rabljena marka 2 penija, ali i jedino pismo pored tzv. Bordeaux pisma, na kojem se nalazi marka Blue Mauritius. Ta crvena marka 2 penija u posjedu je Muzeja još od 1901. godina, tijekom II. svjetskog rata je sklonjena iz muzeja, no nestala je iz svog skrovišta. Otkrivena je tek 1976. godine, i do 1990. godine bila je pod nadzorom američke Carinske službe, jer nije bio riješen spor oko vlasništva: tražile su je obje Njemačke. Tek po ujedinjenju Njemačke, spor je riješen sam od sebe i marka je vraćena Njemačkoj.
Izložbi su svakako na značenju doprinijeli i ostali izlošci: originalni predračun datiran 12. studenog 1846. godine kojim je Barnard iskazao troškove graviranja (10 funti) i tiskanja (10 šilinga) poštanskih maraka POST OFFICE Mauritiusa (The Tapling Collection-British Library Philatelic Collections), tzv. Bordeaux pismo, jedino pismo na kojem su obje Mauritius POST OFFICE marke (privatna zbirka), no berlinska izložba će se pamtiti kao prva prilika za vidjeti sve tri tzv. Ball Invitation omotnice (The Royal Collection, The Tapling Collection-British Library Philatelic Collections, treća je u privatnoj zbirci).
 
Poštanske marke POST OFFICE Mauritiusa prepoznate su i kao značajna promidžba Republike Mauritius. No, zamislite kako bi izgledalo da doÄ‘ete na Mauritius, posjetite prijestolnicu Port Louis i muzej, a nemate priliku vidjeti legendarne POST OFFICE marke! Stoga je krajem 80-ih godina osnovan privatni financijski konzorcij, s ciljem kupovine POST OFFICE poštanskih maraka radi izlaganja u budućem muzeju na Mauritiusu. No, za realizaciju projekta osnivanja muzeja na Mauritusu novac nije bio jedini uvjet: trebalo je doći u priliku kupovine POST OFFICE maraka. Konzorcij je iskoristio prvu moguću prigodu i 1993. godine na aukcijskoj prodaji aukcijske kuće David Feldman iz Ženeve kupio nerabljeni primjerak 1d „plavi POST OFFICE Mauritius“ po cijeni od 1.725.000 SFR, ali na istoj aukcijskoj prodaji kupio i jedini nerabljeni primjerak 2d „crveni POST OFFICE Mauritius“ po cijeni od 1.610.000 SFR. Preduvjet za formiranje muzeja tim kupnjama je ostvaren, i „Blue Penny Museum“ je 2001. godine otvoren u Port Louisu, s udarnim i jedinstvenim izloškom-jedinstvenom serijom nerabljenih maraka prvog izdanja Mauritiusa, legendarnim POST OFFICE izdanjem. Nažalost, Mauritius je daleko, ali ako vas put dovede do Port Louisa, prilika posjete „Blue Penny Museum“ se ne smije propustiti.
 
Na kraju još treba reći nešto: postoje fotografije 26 od postojećih 27 maraka POST OFFICE izdanja Mauritiusa. No, većina fotografija zaštićena je autorskim pravom, a narušavanje autorskih prava košta, i to mnogo. Stoga u ovom članku namjerno nisu korištene fotografije svih primjeraka, već samo one koje su organizatori izložbe u Berlinu stavili na raspolaganje medijima za članke koji prate izložbu. Želite li proučavati sve poznate primjerke, spojite se na internet i prokrstarite svjetskim muzejima (Blue Penny Museum Port Louis,Swedish Postal Museum Stockholm, Museum voor Communicatie Den Haag, Museum für Kommunikation Berlin, British Library London, Royal Collection London) i uživajte u fotografijama visoke rezolucije. Želite li vidjeti kako izgledaju baš svi primjerci POST OFFICE poštanskih maraka, pa i oni u privatnom vlasništvu i rijetko se pojavljuju u javnosti, predlažem posjetu internetskoj adresi

 

Napisao Željko Stefanović

 

Dizajn i programsko rješenje: ČuBraD