Filatelističko društvo ZABOKY - Zabok
Kineska nova godina
Objavljeno: 10.02.2012, autor Ivan
Kalendar je skup pravila kojima se odreÄ‘uje odnos izmeÄ‘u pojedinih vremenskih intervala: dana, tjedana, mjeseca i godine ; popis dana, tjedana i mjeseci u pojedinoj godini, odnosno tablica rasporeda dana u godini. Osnovni vremenski razmak u svih naroda uvijek je bio dan, tj. razdoblje jedne promjene svjetlosti (dana u užem smislu) i tame (noći). Veći vremenski razmak, tjedan (sedmica, nedjelja), poznat je još od Babilonaca, kod kojih je tjedan iznosio 7 dana, no egipatski tjedan je iznosio 10 dana, a rimski tjedan 8 dana. Za odreÄ‘ivanje dužih vremenskih razmaka oduvijek je služio slijed mjeseÄevih mjena, odnosno vrijeme izmeÄ‘u dvije identiÄne mjeseÄeve faze. Potpuna izmjena mjeseÄevih faza naziva se sinodiÄki mjesec i traje 29,53059 današnjih dana (29 dana 12 sati 44 minute 2,98 sekundi). Kako je u svakodnevnoj praktiÄnoj vremenskoj orijentaciji osnova uvijek bio dan, a sinodiÄki mjesec traje pola dana više od cijelih 29 dana, trajanje dana i mjeseca trebalo je uskladiti, mijenjanjem broja dana u mjesecu, i to je osnova mjeseÄevog ili lunarnog kalendara. Drugi praktiÄki sustav za odreÄ‘ivanje dužih vremenskih razmaka koristio je izmjenu godišnjih doba, tj. vezu prema položaju sunca. Sunce prividno obiÄ‘e ekliptiku tijekom jedne tropske godine, koja traje 365 dana 5 sati 48 minuta i 46,98 sekundi. No, kako ni tropska godina ne traje puni broj dana, morala se graÄ‘anska godina s cijelim brojem dana prilagoditi dužini tropske godine mijenjanjem cijelog broja dana u godini
Po razlilitim pravilima, pa otuda i razni sunÄani ili solarni kalendari.
Dva danas najrasprostranjenija praktiÄna kalendara su tzv. Julijanski i Gregorijanski kalendar, oba nazvana po reformatorima kalendara, Gaju Juliju Cezaru i papi Grguru XIII. Gregorijanski kalendar je danas praktiÄki graÄ‘anski najrašireniji kalendarski standard.
No, osim lunarnog i solarnog kalendara, koji svaki ima ugraÄ‘enu „grešku“ zbog necijelog broja dana u svojoj godini, postoje i lunisolarni kalendari, kod kojih je kalendar usaglašen i s gibanjem mjeseca i s prividnim gibanjem sunca. U lunisolarnim kalendarima, lunarnom kalendaru se dodaju prijestupni mjeseci, kako bi se kalendar usaglasio sa solarnom godinom. Primjer takvog lunisolarnog kalendara je kineski kalendar. Iako bi se po imenu moglo reći da je kineski kalendar ograniÄen uglavnom na Kinu, to nije toÄno: kineski kalendar koristi i većina zemalja Azije. No, kineski kalendar se ni u Kini niti u većini azijskih zemalja ne koristi kao praktiÄni svakodnevni kalendar, već iskljuÄivo kao kalendar za odreÄ‘ivanje tradicionalnih praznika, od kojih je Kineska nova godina jedan od najpoznatijih praznika.
Pravila koja odreÄ‘uju kineski kalendar su dosta komplicirana, no najznaÄajnija pravila su: mjeseci su lunarni mjeseci, što znaÄi da je prvi dan svakog kalendarskog mjeseca dan astronomskog mladog mjeseca ili konjunkcije; svaka godina ima 12 redovnih mjeseci koji se nabrajaju o redu (od 1 do 12) i imaju svoja alternativna imena, ali svaka druga ili treća godina ima prijestupni mjesec koji može pasti iza svakog od redovnih mjeseci i nosi dodatnu oznaku prijestupnog mjeseca; sunce uvijek prolazi zimski solsticij ili kratkodnevnicu tijekom 11. mjeseca u godini.
Kineska nova godina, ili proljetni festival, najznaÄajniji je i najduži tradicionalni kineski praznik, koji poÄinje prvim danom prvog lunarnog mjeseca po kineskom kalendaru, traje 15 dana, a završava 15. dana praznika festivalom svjetiljki, kada se u zrak puštaju papirnate crvene svjetiljke (lampioni). Za svaki od 15 dana praznika postoji strogo pravilo kako se taj dan obilježava, kako svetkovinom, ponašanjem, tako i hranom.
Kako se poÄetak kineske godine odreÄ‘uje po kineskom kalendaru, koji je u osnovi lunarni, sama Kineska nova godina ne pada na isti dan po gregorijanskom kalendaru. Opće je pravilo da Kineska nova godina pada drugog mladog mjeseca nakon zimskog solsticija (zimske kratkodnevnice), a ove 2012. godine to je 23. sijeÄnja.
Nekoliko je naÄina obilježavanja pojedine godine u kineskom kalendaru. Jedan od u povijesti uobiÄajenih naÄina obilježavanja redoslijeda godina je bio redni broj godine unutar vladavine pojedinog cara i dinastije, i taj se naÄin zadržao Äak i tijekom Republike Kine proglašene 1912. godine: 1912. godina bila je 1. godina Republike, 2012. godina bila bi 101. godina Republike. MeÄ‘utim, takav naÄin obilježavanja redoslijeda godina napušten je 1949. Godine, od kada se u Kini službeno koristi naÄin uobiÄajen u cijelom svijetu. Postoji i nekoliko sustava izbora 1. godine po kineskom kalendaru (2637. p.n.e, 2697. p.n.e), pa tako ova 2012. godina može biti 4649. ili 4709. po apsolutnom redu. No, tradicionalno se godine u kineskom kalendaru obilježavaju po povijesnom „stablo-grana“ principu: svaka godina se obilježava parom simbola iz 10 Nebeskih stabala i 12 Zemaljskih grana. Nebeska stabla se povezuju s Yin-Yangom (godine su naizmjence Yin i Yang) i 5 elemenata po Wu-Xingu (drvo, vatra, zemlja, metal, voda), dok se Zemaljske grane povezuju uz kineski zodiak i 12 horoskopskih znakova (štakor, vol, zec, zmaj, zmija, konj, koza, majmun, pijetao, pas, svinja). 10-godišnji ciklus Nebeskih stabala (1984., 1994. 2004., 2014., ....) preklapa se sa 12-godišnjim ciklusom Zemaljskih grana (1984., 1996., 2008., 2020., ...), Äime se, praktiÄki, može upariti 60 razliÄitih kombinacija, koje se cikliÄki ponavljaju svakih 60 godina. Pri tome se Yin-Yang oznaka praktiÄki ne spominje, vrlo rijetko se u svakodnevnom govoru spominje i oznaka elementa, pa tako uglavnom preostaje samo oznaÄavanje godine simbolom kineskog horoskopa. 2012. godina, koja po kineskom kalendaru poÄinje 23. sijeÄnja 2012. godine je godina metala-zmaja.
Iako tradicija proslave Kineske nove godine seže u antiÄku povijest, proslava kineske nove godine globalno je postala poznata nakon što su kineske iseljeniÄke zajednice u SAD tijekom 20. stoljeća poÄele u svojim Äetvrtima obilježavati svoje tradicionalne praznike. Kineska nova godina, ili Festival proljeća, kao životopisno i egzotiÄno 15-dnevno dogaÄ‘anje, puno razliÄitih obiÄaja, mnogo crvene boje, kostima zmaja i lava, plesa s velikim zmajem, vatrometima i pucanjem petardi (za tjeraje zlih duhova prije spavanja) privuklo je pažnju pa je danas i turistiÄki dogaÄ‘aj. Nije trebalo proći dugo vremena pa da se folklorni obiÄaji vezani uz Kinesku novu godinu pojave i na poštanskim markama, prvo na markama Tajvana (1965.) i Hong Konga (1967.), nakon toga sporadiÄno na markama Singapura (od 1971.) posvećenim festivalima, dok su se Japan i Kina prikljuÄili relativno kasno (1979. i 1980.), kao i Makau (1984.). Globalno obilježavanje Kineske nove godine poÄelo je izdanjem SAD (1992.), Australije i Irske (1994.), Kanade (1997.), a trend se intenzivirao nakon 2000. godine, prepoznavanjem mogućnosti znaÄjnog filatelistiÄkog profita.
Izdavanje maraka koje obilježavaju Kinesku novu godinu razumljivo je u zemljama u kojima postoji znaÄajnija kineska zajednica koja znaÄajnije utjeÄe i na kulturna dogaÄ‘anja u svom okruženju; stoga je potpuno nerazumljivo zašto se HP-Hrvatska pošta ove godine odluÄila za izdavanje marke kojom se obilježava Godina zmaja, po kineskom kalendaru.
Za oÄekivati je da ova poštanska marka nije sporadiÄna pojava, već da će se znakovi kineskog horoskopa i obilježavanje Kineske nove godine pojavljivati i daljnjih 11 godina.
Sretna vam Kineska nova godina!!!
Napisao Željko Stefanović
Dizajn i programsko rješenje: ČuBraD