Filatelističko društvo ZABOKY - Zabok
Inverted „JENNY“ 24c
Objavljeno: 27.11.2011, autor Ivan
Prema priÄanju Caroline Robey, njezin suprug William je uvijek bio sretne ruke. Tada 29-godišnjak, William je pristojno zaraÄ‘ivao kao blagajnik u W.C. Hibbs Company u Washingtonu DC. Kao aktivni filatelist, nestrpljivo je išÄekivao svako novo izdanje ameriÄkih poštanskih maraka, pa tako i novo izdanje avionske poštanske marke, koja je izašla 13. svibnja 1918. godine. Distribucija te poštanske marke obavljena je na vrijeme, tako da je slijedećeg dana u Washingtonu marka bila dostupna na pet lokacija.
Poštanski ured u New York Avenue bio je najbliži Williamovom uredu, tako da se William 14. svibnja 1918. godine, dakle drugog dana važenja marke, tamo uputio kupiti arak nove avionske marke. Prije toga William je svratio do banke i sa svog raÄuna podigao 30 $. U poštanski ured u New York Avenue William je prvi puta došao oko podneva, no nije uspio kupiti marke kod službenika s kojim se zbog toga blago posvadio. Prema nekim infomacijama, isporuka dodatnih maraka oÄekivala se tijekom popodneva tog dana, tako da se William vratio popodne. Iako je u službi bio isti poštanski službenik, ovaj puta je maraka bilo i William Robey je zatražio jedan arak. Prema Williamovom svjedoÄenju, „službenik je rukama posegnuo ispod šaltera, izvukao cijeli arak, .... i srce mi je stalo. Bio je to arak obrnutog tiska aviona!!“ Bez trunke oklijevanja William je službeniku platio 24 $ za taj arak. Zatražio je da mu službenik pokaže još neke arke nadajući se da će se naći još araka s greškom. No, svi ostali arci su bili ispravni. Kasnije je Willam priÄao da mu nije jasno kako bi platio druge arke Äak i da su bili s greškom, kad je u džepu posjedovao samo još 6 $. Treba znati da te 1918. godine 30$ i nije bio malen novac.
Samim time što je William Robey tražio da pogleda još araka, poštanskom službeniku je postalo sumnjivo. Malo bolje je pogledao sve arke i odmah shvatio što se dogodilo. Brzo je zatvorio šalter te svojim pretpostavljenim javio o dogaÄ‘anjima. William Robey je svratio do drugog poštanskog ureda, tamo pregledao sve postojeće arke nove avionske marke, no i tamo su svi arci bili ispravni. Nakon toga se William vratio u svoj ured, gdje se pohvalio svojim kolegama. I poznati slijed dogaÄ‘aja se pokrenuo.
Sutradan je Washinton Post na prvoj stranici objavio vijest o uspostavljanju nove poštanske usluge avionske pošte, a na slijedećoj stranici je objavljena vijest kako je William Robey kupio arak te nove avionske marke s avionom otisnutim naopako.Pretpostavka je tada bila da je avionska marka 24c Jenny tiskana u tiskarskom arku od 400 maraka, pa se procjenjivalo da trebaju postojati barem još tri šalterska arka s istom greškom. No, ta procjena je bila netoÄna, jer su po dojavi poštanskog službenika iz poštanskog ureda u New York Avenue poštanski inspektori u svojim pretraživanja ostalih poštanskih ureda pronašli još 8 !!! araka s greškom. Ako je ta informacija toÄna, znaÄi da je postojalo ukupno 9 araka s greškom, a to ne odgovara formi tiskarskog arka od 4 šalterska arka. To bi znaÄilo da su pogrešno tiskana ukupno 3 tiskarska arka, a to bi dalje znaÄilo da je trebalo postojati ukupno 12 šalterskih araka s greškom. No, pretpostavka o tiskarskom arku od 400 maraka nije toÄna, jer je marka „Jenny 24c“ tiskana u arku od 100 maraka, dakle šalterski arak je bio ujedno i tiskarski arak. Treba napomenuti da su poštanski inspektori vršili veliki pritisak na Williama Robeya tražeći da vrati arak s greškom poštanskoj administraciji. PriÄa se da su Äak prijetili i sudskim progonom. Nemojte zaboraviti da su u ameriÄkom društvu savezni poštanski inspektori u rangu saveznih policijskih inspektora sa vrlo sliÄnim ovlastima, samo u drugom kriminalnom djelokrugu, jednako su opremljeni i naoružani i imaju pravo hapšenja i sprovoÄ‘enja (nekoliko je poznatih ameriÄkih filmova u kojima se pojavljuju poštanski inspektori: obiÄno u sluÄajevima zlouporabe poštanskog prometa uz otuÄ‘enje identiteta, prijevare s karticama i bankovnim Äekovima koji se korisnicima dostavljaju poštanskim putem). No William Robey nije popustio prijetnjama i arak s greškom je ostao u njegovom vlasništvu. Interesantna anegdota vezana je i uz šalterskog službenika koji je arak prodao. Na kritiku poštanskih inspektora da je morao prepoznati krivo tiskani arak, službenik je vrlo ležerno odgovorio: „.... pa kako. Do sada u životu nisam vidio avion! ...“
Samo postojanje cijelog arka s greškom bila je velika senzacija, ali i velika sramota ameriÄkoj poštanskoj administraciji. Poštanska administracija je pokrenuLa mjere da se sliÄna greška ne može ponoviti. Istovremeno je William Robey pokušavao avoj arak prodati po najvišoj mogućoj cijeni. Ne znajući kakva je situacija sa postojanjem daljnjih grešaka, William Robey nije ni pomišljao Äuvati arak i Äekati eventualni porast cijene. Bojao se mogućnosti da se pronaÄ‘e veća koliÄina greške pa da cijena poÄinje padati.
Tijekom slijedećih dana dogovarala se prodaja arka „inverted Jenny 24c“ marke. Da bi osigurao što bolju prodajnu cijenu, William Robey je otputovao u New York. Eustice B. Power iz ureda Stanley Gibbonsa u New Yorku prvi je ponudio 250 $. Hamilton F. Coleman, takoÄ‘er znaÄajni filatelistiÄki trgovac, u prvom trenutku je ponudio 500 $. Tvrtka Scott Stamp and Coin Company predlagala je Robeyu komisijsku prodaju, na to Robey nije pristao. John J. Klemann iz Nassau Stamp Company ponudio je 2.500$.
Nakon što je osobno pregledao arak s greškom Percy Mann je ponudio 10.000$. Uvaženi trgovac Eliot Perry je kao agent senatora Ernesta R. Ackermana, tada jednog od najvećih filatelista svog vremena, odmah po objavi nalaza stupio je u kontakt s Williamom Robeyem i pokušao osigurati pravo posljednjeg izbora, tj. pravo da na svaku ponudu može predati kontraponuda, no nije uspio. ÄŒak je jednostrano poslao Williamu ovjereni certifikat o takvom dogovoru, koji je William vratio uz obrazloženje da ne želi takvu obvezu. Već umoran od neuspješnog nuÄ‘enja prodaje, a razoÄaran nezainteresiranošÄ‡u trgovaca ili glumom nezainteresiranosti s ciljem smanjenja cijene rad vlastite veće dobiti, William Robey je pokušao stupiti u kontakt s pukovnikom Edwardom H.R. Greenom, poznatim kolekcionarom multimilionerom, no pukovnika Greena nije bilo. Već spreman vratiti se u Washinton 19.svibnja 1918. godine Robey je svratio do Eugena Kleina, poznatog trgovca i aukcionera. Klein je znao za ponudu Percy Manna od 10.000 $ i zatražio je Williama Robeya da izrazi svoju cijenu za koju bi prodao arak. Na izjavu da neće prihvatiti ponudu manju od 15.000 $, Klein pristaje uz opciju da može odustati ili konaÄno potvrditi svoju ponudu do 15:00h slijedećeg dana. Slijedećeg dana Klein u telefonskom razgovoru s Robeyem provjerava važenje dogovora od prethodnog dana te svoju ponudu potvrÄ‘uje preporuÄenim pismom. ToÄno tjedan dana nakon kupovine arka „inverted Jenny 24c“, dakle 21. svibnja 1918., William Robey prodaje arak za 15.000 $. Prema kasnijem svjedoÄenju Williama Robeya, „toÄno u podne arak je isporuÄen Kleinu u njegovom uredu u Philadelphiju, gdje je predan potvrÄ‘en Äek na 15.000$. Tako je u roku od tjedan dana arak kupljen za 24$ donio dobit od 14.976 $.Arak je mogao biti prodan i za veću cijenu: tijekom važenja opcije ponude Kleina Robeyu se ponovno javio Eustice B. Power, isti onaj koji je u poÄetku ponudio 500 $, i ponudio 18.000$. No, tu ponudu je Robey odbio jer je obećao posao Kleinu. Da je Klein odustao od svoje ponude od 15.000$ arak je mogao biti prodan za 18.000$. Interesantno je da je Klein, prije nego se sreo s Robeyem, dogovorio poslovno partnerstvo sa Percy Mannom i Josephom Steinetzom za kupovinu arka, s dogovorom o podjeli dobiti. Isto tako, Klein je 20.svibnja odmah po osiguravanju prava kupovine arka dogovorio prodaju arka pukovniku Greenu za 20.000$, istom onom Greenu koje Robey nije uspio kontaktirati tijekom svog boravka u New Yorku. Tako je prodajom araka Klein osigurao 5.000$ dobiti za sebe i svoje poslovne partnere. Iako je poÄetno dogovorena podjela na tri jednaka dijela, partneri su se pokazali velikodušnima pa Klein je dobio 2.500$, a preostalih 2.500$ su podijelila druga dva partnera.
Nakon što je osobno pregledao arak s greškom Percy Mann je ponudio 10.000$. Uvaženi trgovac Eliot Perry je kao agent senatora Ernesta R. Ackermana, tada jednog od najvećih filatelista svog vremena, odmah po objavi nalaza stupio je u kontakt s Williamom Robeyem i pokušao osigurati pravo posljednjeg izbora, tj. pravo da na svaku ponudu može predati kontraponuda, no nije uspio. ÄŒak je jednostrano poslao Williamu ovjereni certifikat o takvom dogovoru, koji je William vratio uz obrazloženje da ne želi takvu obvezu. Već umoran od neuspješnog nuÄ‘enja prodaje, a razoÄaran nezainteresiranošÄ‡u trgovaca ili glumom nezainteresiranosti s ciljem smanjenja cijene rad vlastite veće dobiti, William Robey je pokušao stupiti u kontakt s pukovnikom Edwardom H.R. Greenom, poznatim kolekcionarom multimilionerom, no pukovnika Greena nije bilo. Već spreman vratiti se u Washinton 19.svibnja 1918. godine Robey je svratio do Eugena Kleina, poznatog trgovca i aukcionera. Klein je znao za ponudu Percy Manna od 10.000 $ i zatražio je Williama Robeya da izrazi svoju cijenu za koju bi prodao arak. Na izjavu da neće prihvatiti ponudu manju od 15.000 $, Klein pristaje uz opciju da može odustati ili konaÄno potvrditi svoju ponudu do 15:00h slijedećeg dana. Slijedećeg dana Klein u telefonskom razgovoru s Robeyem provjerava važenje dogovora od prethodnog dana te svoju ponudu potvrÄ‘uje preporuÄenim pismom. ToÄno tjedan dana nakon kupovine arka „inverted Jenny 24c“, dakle 21. svibnja 1918., William Robey prodaje arak za 15.000 $. Prema kasnijem svjedoÄenju Williama Robeya, „toÄno u podne arak je isporuÄen Kleinu u njegovom uredu u Philadelphiju, gdje je predan potvrÄ‘en Äek na 15.000$. Tako je u roku od tjedan dana arak kupljen za 24$ donio dobit od 14.976 $.Arak je mogao biti prodan i za veću cijenu: tijekom važenja opcije ponude Kleina Robeyu se ponovno javio Eustice B. Power, isti onaj koji je u poÄetku ponudio 500 $, i ponudio 18.000$. No, tu ponudu je Robey odbio jer je obećao posao Kleinu. Da je Klein odustao od svoje ponude od 15.000$ arak je mogao biti prodan za 18.000$. Interesantno je da je Klein, prije nego se sreo s Robeyem, dogovorio poslovno partnerstvo sa Percy Mannom i Josephom Steinetzom za kupovinu arka, s dogovorom o podjeli dobiti. Isto tako, Klein je 20.svibnja odmah po osiguravanju prava kupovine arka dogovorio prodaju arka pukovniku Greenu za 20.000$, istom onom Greenu koje Robey nije uspio kontaktirati tijekom svog boravka u New Yorku. Tako je prodajom araka Klein osigurao 5.000$ dobiti za sebe i svoje poslovne partnere. Iako je poÄetno dogovorena podjela na tri jednaka dijela, partneri su se pokazali velikodušnima pa Klein je dobio 2.500$, a preostalih 2.500$ su podijelila druga dva partnera.
Istovremeno s informacijama o kupovini arka „inverted Jenny 24c“ i pretraživanjem poštanskih ureda, krenula je još jedna potraga za mogućim daljnjim arcima s istom greškom. Joseph Levy, voditelj zbirke ameriÄkih maraka pri Smithsonian Institution, Äak uspjeva od upravitelja pošta New York dobiti dozvolu za pretraživanje svih zaliha marke 24c u depou pošte, pokušavajući tako za Smithsonian Institution osigurati sliÄni arak, ukoliko postoji i on ga pronaÄ‘e. Nažalost, niti jedan drugi arak nije pronaÄ‘en. Uz kupoprodaju arka Green i Klein su dogovorili da se arak rastrga te da se marke prodaju pojedinaÄno. No, prije nego je arak rastrgan, Klein je na poleÄ‘ini svake marke olovkom oznaÄio toÄnu poziciju svake marke, što je danas od velike pomoći u praćenju prometa tim markama i rekonstrukciji arka. Po podjeli arka oglašena je i prodaja pojedinaÄnih maraka, i to po 250$ za potpuno zupÄane marke, odnosno po 175$ za marke s ravnim, nezupÄanim rubom. No, odmah po objavi oglasa, oglas je povuÄen s obrazloženjem da su marke prodane u privatnim transakcijama; ustvari marke su prodane prije nego je oglas uopće dan na objavu. PriÄa se da je pukovnik Green zadržao za sebe samo Äetiri bloka, ukljuÄujući i donji blok od 8 maraka sa strelicom i oznakom ploÄe. MeÄ‘utim, tijekom 28 aukcije kojima je u vremenu od 1942.-1946. prodavana Greenova zbirka (Green je umro 1936. godine), ukupno je ponuÄ‘eno 36 maraka „inverted Jenny 24c“, meÄ‘u njima i spomenuti osmerac, tri Äetverca, 5 potpuno zupÄanih maraka te 13 od ukupno 19 maraka s jednim nezupÄanim rubom. Dodatnih 18 maraka smatra se da su ostale neprodane i vraćene su pukovniku Kleinu. Mnogo je priÄa o lošem postupanju pukovnika Greena sa svojim zbirkama, no sve te priÄe pokazale su se zlonamjernim. No, jedna priÄa je istinita; ona kako je pukovnik Green za svoju suprugu Mabel izradio privjesak u kojem je s jedne strane bila postavljena normalna marka 24c Jenny, a s druge strane jedna od „inverted Jenny 24c“ maraka, i to ona s pozicije 9.
Taj privjesak je gospođa Mabel Green 1950. godine poklonila svojoj prijateljici. Posljednja informacija o privjesku je iz 2002. godine, kada je privjesak ponuđen na aukciji aukcijske kuće Robert Siegel Auctions, no ostao je neprodan.
Interesanto je da, osim što je otkrivaÄ i prvi vlasnik cijelog arka marke „inverted Jenny 24c“ , William T. Robey nikada nije posjedovao niti jednog primjerka marke „inverted Jenny 24c“. U mnogim intervjuima koje je tijekom svog života dao novinarima Robey nikada nije izrazio želju za posjedovanjem primjerka ove marke, ali nije se nikada ni žalio na sva dogaÄ‘anja koja su se uz cijeli arak dogaÄ‘ala. Ipak je 15.000 $ 1918. godine vrijedilo vrlo mnogo. William T. Robey nastavio je skupljati marke sve do svoje smrti 1949. godine. Još je jedan interesantni podatak vezan uz Williama Robeya i njegovo otkriće arka „inverted Jenny 24c “. Kao najavu izdavanja nove marke, mediji su tada vrlo opširno pisali o novoj prvoj avionskoj marci. Tako se znalo da će marka biti tiskana u dvije boje, da će se svaka boja tiskati zasebno tehnikom dubokotiska, tako da će svaka marka za kompletan tisak morati proći dva puta kroz tiskarski stroj. To je znao i William Robey, koji kao da je predosjećao moguće tiskarske greške, pa je već 10. svibnja 1918. godine, dakle Äetiri dana prije službene prodaje marke pisao svom filatelistiÄkom prijatelju Malcolmu H. Ganseru:
„....moglo bi te interesirati da se marka sastoji od dva dijela, koji se ugraÄ‘uju jedan u drugi, kao Pan-American izdanje. Mislim da bi vrijedilo obratiti pažnju na obrnute faze.“
Kao što je netko rekao, „...stol je već bio postavljen za slavlje Williama T. Robeya, samo u tom trenutku on to još nije znao..“.
Marka „Jenny 24c“ pripremljena je 1918. godine kao prva ameriÄka avionska marka uz otvorenje avionskog poštanskog prometa izmeÄ‘u Washingtona, New Yorka i Philadelphije, koji je poÄinjao 15. svibnja 1918. godine.
Interesantno je da se saÄuvalo pismo koje je filatelistiÄki prijatelj i partner Malcolm H. Ganser, isti onaj kojem je William Robey pisao o mogućim greškama u tisku, poslao Williamu T. Robeyu prvog dana nove poštanske usluge i to upravo tim prvim letom.
Objasnimo još okolnosti pod kojim je nastajala prva ameriÄka avionska marka „Jenny 24c“.
Službena tiskara ameriÄkih vrijednosnica, Bureau of Engraving and Printing, bila je tada 1918. godine zakrÄena proizvodnjom i tiskanjem ratnih Državnih obveznica, a samo ratno vrijeme i mnogo mobiliziranih muškaraca rezultiralo je u manjku sposobnih i iskusnih radnika u svim djelatnostima, pa i u tiskarama. Nova poštanska usluga, avionski prijevoz pošte, sa novo uspostavljenom poštarinom od 24c, nije mogla biti plaćena niti jednom drugom markom u opticaju. Stoga je oblikovanje, tiskanje i isporuka nove avionske marke 24c bilo ograniÄeno rokom koji je odavno unaprijed odreÄ‘en kao dan uspostave avionskog prijenosa pošte: 15. svibnja 1918. godine. Dodatni problem bilo je inzistranje poštanske administracije da marka bude dvobojna. Taj detalj i opća zakrÄenost tiskare ostalim poslovima rezultirali su tiskanjem marke „Jenny 24c“ na starom ruÄnom tiskarskom stroju imena „Spider“. Na tom stroju marke su se mogle tiskati samo u arku od 100 maraka.
Da bi se na tom tiskarskom stroju tiskale dvobojne marke, tiskanje se trebalo izvršiti u dvije posebne faze. Marka „Jenny 24c“ tiskana je tako da je prvo tiskan crveni okvir marke. Tiskarski pomoćnik je tako tiskane listove slagao na hrpu, dok nije tiskana cijela naklada samo crvene boje. Nakon toga se svaki tiskarski list ponovno ulagao u tiskarski stroj radi tiskanja srednjeg dijela marke, aviona, u plavoj boji. Svaka tiskarska faza u sebi je sadržavala je nekoliko radnji.
Za prvu fazu tiskanja se tiskarska ploÄa, koja je složena na tiskarskom stroju, treba skinuti sa stroja i dobro zagrijati kako bi se poboljšalo prijanjanje boje na tiskarsku ploÄu. Nakon nanošenja tiskarske boje, tiskar je ploÄu pažljivo oÄistio kako bi na njoj boja ostala samo na dijelu ispupÄenog dijela gravure. Prazni list papira uložio bi se u tiskarski stroj licem prema dolje, tiskarska ploÄa je postavljena na dnu stroja licem prema gore, i pomoću ruÄki na tiskarskom stroju opterećeni gornji dio tiskarskog stroja spustio bi se na papir, kako bi se pod velikim pritiskom izvršio otisak tiskarske ploÄe na papir. Tiskarski pomoćnik je otisnuti list papira izvadio iz tiskarskog stroja i tiskanom stranom prema dolje (ovo je važno za zapamtiti) slao na hrpu.
Za drugu fazu tiskanja bilo je potrebno tiskarsku ploÄe prve faze demontirati sa tiskarskog stroja, a nakon toga ponavljati sve faze prve faze tiskanja, s tom razlikom da se papir za tiskanje druge faze prije ulaganja u tiskarski stroj uzimao sa hrpe papira s već otisnutom prvom fazom. No, tisak prve faze je slagan na hrpu licem prema dolje, pa se prilikom uzimanja papira s te hrpe i umetanjem u stroj lako moglo dogoditi da se papis s prvom fazom tiska zakrene za 180º.
Naravno, nitko sa sigirnošÄ‡u ne može tvrditi što se toÄno dogodilo. No dvije su mogućnosti: ili je papir zaokrenut za 180º prilikom vaÄ‘enja iz stroja nakon tiska prve faze, ili je prilikom umetanja u stroj za tisak druge faze umetnut zaokrenut za 180º . Treće mogućnosti nema. OÄito je da se ta greška dogodila na ograniÄenom broju listova, prema naÄ‘enim arcima s obrnutim tiskom, samo na 9 araka.
Nakon tiska obje boje, dakle nakon obje faze tiska, arci su se gumirali, zupÄali i obrezivali sa dvije strane na odgovarajuću dimenziju, koju je uvjetovao stroj za pakiranje. Svi arci prvog tiskanja, ukljuÄujući i 9 araka s tiskarskom greškom obrnute faze plave boje, obrezani su s gornje i desne strane. Tim obrezivanjem s gornje strane odrezani su i brojevi 8492 i 8493 koji su oznake ploÄa.
Od rubnih oznaka ovog izdanja preostala je samo crvena strelica na lijevom rubu arka, oznaka polovine arka, te kratice „S De B“ koje oznaÄavaju Samuela DeBindera, Äovjeka koji je iz originalne gravure izradio tiskarske ploÄe.
Nakon što je otkriven arak „inverted jenny 24c“ i nakon što su opsežnom akcijom pretraživanja i provjere svog tiskanog materijala ove marke pronaÄ‘eni i preostali pogrešno tiskani arci, na gornji rub arka dodan je tekst TOP u plavoj boji, na polje lijevo od broja ploÄe 8493, koji je takoÄ‘er otisnut u plavoj boji. Taj tekst TOP dodan je kako bi se olakšalo otkrivanje eventualno budućih krivo otisnutih pojedinih faza. Takvom ploÄom tiskana je slijedeća naklada marke „Jenny 24c“ i to je karakteristika tzv. drugog tiskanja. No, dodatkom teksta TOP samo u plavoj boji mogla se ustanoviti samo greška tiska plave boje, eventulna greška u tisku crvene boje tako se nije mogla otkriti. Zbog toga je u tzv. trećem tiskanju na gornji rub arka, na polje desno od broja ploÄe 8392 dodan tekst TOP u crvenoj boji.
Tako se u trećem tiskanju jednostavnom provjerom tiska na rubu araka jednostavno i lako mogla ustanoviti greška tiska: nedostaje li broj ploÄe ili tekst TOP u plavoj boji znaÄilo je obrnuti tisak faze plave boje. I sliÄno za crvenu boju: nedostatak teksta TOP u crvenoj boji znaÄio bi grešku tiska crvene boje.
Naravno, takvo olakšano otkrivanje grešaka tiska zahtjevalo je da gornji rub arka ostane nedirnut, da se ne obrezuje. No, u sluÄaju kada gornji rub arka nije obrezan greške tiska plave i crvene boje mogle su se otkriti i bez dodavanja rijeÄi TOP u crvenoj ili plavoj boji, jer su i brojevi ploÄa 8492 i 8493 u crvenoj i plavoj boji služili kao kontrolni elementi tiska: nepostojanja broja ploÄe 8492 u crvenoj boji na rubu arka iznad marke na pozicije 7 moglo je znaÄiti grešku tiska crvene boje, dok je nepostojanja broja ploÄe 8493 u plavoj boji na rubu arka iznad marke na poziciji 4 moglo znaÄiti grešku tiska plave boje.
Tako je dodavanje rijeÄi TOP samo bilo „mazanje oÄiju“ medijima i širokim masama. Greška koja je dovela do postojanja „inverted jenny 24c“ marke bila je ljudska greška, to je trebalo priznati, a sve ostalo je bilo suvišno.
No, razlike u orgnizaciji arka prvog, drugog i trećeg tiskanja samo su rezultirale u dodatnom filatelistiÄkom materijalu, jer su filatelisti specijalisti mogli u svoje zbirke ukljuÄiti tri razliÄita gornja rubna bloka od 12 maraka, koji su se razlikovali po broju ploÄe i postojanju rijeÄi TOP u obje tiskarske boje.
Sada kada se zna cijeli tehnološki proces tiskanja plavo-crvene avionske marke „Jenny 24c“, a ujedno zahvaljujući rekonstrukciji cijelog arka marke „inverted Jenny 24c“ koju je bilo moguće izvršiti zahvaljujući oznakama pozicije svake marke koje je na marke prije trganja arka napisano Klein, možemo sa sigurnošÄ‡u reći kako je došlo do greške tiskanja koja je dovela do „inverted Jenny 24c“.
Pogledate li pažljivo rekonstrukciju cijelog arka „inverted Jenny 24c“ možete primijetiti kako je kratica S De B, koja je tiskana crvenom bojom, na svojem mjestu, ispod 91. marke arka. Na svojem mjestu se nalazi i strelica vodilja polovine arka, izmeÄ‘u 41. i 51. marke, takoÄ‘er tiskana crvenom bojom. Na svojem mjestu se nalazi i vodilja polovine arka, izmeÄ‘u 95. i 96. marke. Još jedan detalj može pomoći u rekonstrukciji dogaÄ‘anja u tiskanju, a to je Äinjenica da je i arak „inverted Jenny 24c“ obrezan kao i svi ostali normalni arci, dakle po gornjem i desnom rubu arka. I upravo taj detalj može biti najznaÄajniji u rekonstrukciji dogaÄ‘anja prilikom tiskanja. Dakle, jasno je da je crvena boja otisnuta kako treba, jer crvena boja je tiskana prva i teško je zamisliti grešku u rukovanju prilikom prve faze. Osim toga, sasvim je svejedno kako je papir u stroj uložen prilikom tiska crvene boje. Prva greška tijekom prve faze tiska mogla se dogoditi po završetku tiska, dakle nakon što je tisak izvršen, jer se moglo dogoditi krivo okretanje papira prilikom vaÄ‘enja iz stroja. Obzirom da je plava boja otisnuta obrnuto prema crvenoj boji, jasno je da je papir prilikom tiska plave boje u stroj uložen obrnuto. Isto tako, bitno je da je orijentacija arka bila ispravna u trenutku obrezivanja, jer bi inaÄe arak bio obrezan s donje i lijeve strane.
Uz pretpostavku da se orijentacija arka nije mijenjala tijekom gumiranja, zupÄanja i obrezivanja arka, što je takoÄ‘er upitno, ali vjerojatno, nameće se zakljuÄak da je do jedine greške, ali greške u više koraka, došlo tijekom tiskanja.
Naime, da bi se plava boja tiskala naglavaÄke prema crvenoj boji, a da bi arak bio u ispravnoj orijentaciji prilikom obrezivanja, morala se dogoditi dvostruka greška: nakon tiska crvene boje arak je bio naglavaÄke složen na hrpu pa kao i svi ostali arci uložen u stroj radi tiska plave boje, pa nakon toga ponovno zakrenut za 180º kako bi bio u ispravnom položaju za obrezivanje nakon tiska crvene boje arak je bio ispravno složen na hrpu, ali naglavaÄke uložen u stroj radi tiska plave boje, pa nakon toga ponovno zakrenut za 180º kako bi bio u ispravnom položaju za obrezivanje. Svatko tko ima ikakvog znanja o teoriji vjerojatnosti i teoriji pogrešaka zna da je vjerojatnost dvostruke pogreške vrlo mala (ako vam je vjerojatnost neke greške 1% odnosno 0,01, vjerojatnost dvostruke greške je 0,01x0,01=0,0001 odnosno 0,1‰).
Stoga se nameće još jedan scenario, kojim se greška dogaÄ‘a samo jednom. Zamislite da je tiskarska ploÄa za plavu boju na poÄetku tiskanja plave boje uložena u tiskarski stroj naglavaÄke, prema orijentaciji prethodno uložene tiskarske ploÄe za crvenu boju. Moguće je da su tiskarski radnici to primijetili nakon nekoliko otisnutih araka, preokrenuli ploÄu u tiskarskom stroju te nastavili tiskanje, bez uništavanja prethodno tiskanog materijala. O tome, nažalost, nema nikakvih zapisa i svjedoÄanstava, kao ni o bilo kojoj drugoj ljudskoj greški koja se dogodila tijekom tiskanja marke. Nema saznanja da su tiskarski radnici tijekom tiskanja uÄinili bilo što što nije uobiÄajeno. Ne zna se da li je tiskarski pomoćnik možda morao na WC, pa je glavni tiskar nastavio tisak sam, Äime se poremetila rutina tiskanja i eventualno naÄin ulaganja ili izvlaÄenja papira iz tiskarskog stroja te je došlo do greške. Nema zapisa da je dio već crvenom bojom tiskanog papira možda ispao sa hrpe te je vraćanjem na hrpu možda vraćen u obrnutom položaju. Nema ni informacija da su prilikom gumiranja, zupÄanja ili obrezivanja araka pojedini arci bili zaokretani jer su bili „krivo“ orjentirani. Zašto nema zapisa ni o krivom ulaganju tiskarske ploÄe za plavu boju u stroj? Pa radi se o direktnoj ljudskoj greški tiskarskog osoblja, zbog koje bi okrivljeni tiskarski radnik sigurno dobio otkaz, a u ljudskoj je prirodi i da se greške prikrivaju.
No, svatko tko je ikada vidio tiskanje u tehnici knjigotiska zna da su radnje prilikom tiska Äista rutina, i u normalnom procesu tiskanja dubokotiskom teško je pretpostaviti dvije krive radnje osoblja. To se jednostavno teško može dogoditi. Krivo ulaganje tiskarske ploÄe za plavu boju u tiskarski stroj jedno je od jednostavnih i logiÄnih obrazloženja nastanka tiskarske greške.
Pitanje je hoće li se ikada razotkriti splet okolnosti koje su dovele do tiskanja 9 araka „inverted Jenny 24c“ marke.
Vjerodostojnih informacija je premalo, a otvorenih mogućnosti je previše. Na kraju krajeva, ne treba sve biti otkriveno do kraja. Ova marka, odnosno arak maraka, zaslužuje da bude obavijen velom tajnovitosti! Zaslužuje to, ako niÄim drugim, Äinjenicom da je od 2.198.600 tiskanih maraka, od kojih je 2.234.988 maraka pušteno u opticaj, pronaÄ‘eno samo 100 primjeraka obrnutog tiska plave boje, poznate pod imenom „inverted Jenny 24c“.
Napisao Željko Stefanović
Dizajn i programsko rješenje: ČuBraD